Dječak je bio sam u stanu jer je njegova majka izašla nakratko da odvede mlađeg, trogodišnjeg sina do obližnjeg vrtića, a do tragedije je došlo najvjerovatnije u trenutku kada se dječak nagnuo kroz prozor da vidi ide li majka.
Majka se vraćala iz vrtića, ne sluteći šta se desilo, kada je pred zgradom vidjela potresan prizor: malo tijelo prekriveno ćebetom i patiku kraj njega. Zavapila je: “Nije valjda to moje dijete?” Zatražila je da joj pokažu tijelo i tada su se njene najcrnje slutnje obistinile. Počela je da plače, bila je potpuno van sebe od šoka i bola za izgubljenim sinom. Ljekari Hitne pomoći su joj nakon toga ukazali pomoć – pričaju komšije nesrećne žene.
Prema riječima komšija, riječ je o samohranoj majci koja sa dvojicom sinova živi u potkrovlju, na 12. spratu ove višespratnice.
– Dječak se vjerovatno nagnuo preko ivice prozora nestrpljiv da vidi kada će majka da se vrati, pa je izgubio ravnotežu i pao na automobil ispred zgrade. To je bilo jako dobro dijete. Ovo je strašna tragedija – pričaju šokirane komšije.
Pred zgradom koja se nalazi preko puta Parka Svetog Save, u najgušće naseljenom dijelu Niša, okupio se veliki broj prolaznika, dok je policija obavljala uviđaj. Nakon toga su pogrebnici odnijeli maleno tijelo dječaka na Institut za sudsku medicinu gdje će se raditi obdukcija.
U OŠ “Sveti Sava” u koju je išao nastradali S. Ž, muk i tuga. I nastavnici i djeca šokirani su vješću o stradanju svog školskog druga koga su svi voljeli i obožavali, I koji je u decembru trebalo da napuni sedam godina.
– Djeca su ga mnogo voljela, bio je mnogo omiljen, mirno, nekonfliktno, sjajno dijete. Dječkić za primjer. Obavijestili smo pisanim putem školsku upravu i preduzeli sve propisane mjere. Nema riječi kojima bi smo izrazili žaljenje zbog ove tragedije – kaže Mirjana Radojević, školski psiholog.
Ona kaže da su prvaci tog dana išli na nastavu od 11.30 časova a da su nastavnici za tragediju saznali na velikom odmoru u 9.30 časova iz elektronskih medija, tada još uvijek ne znajući o kome se radi.
– Sumnjali smo da je dijete iz naše škole jer djeca iz te zgrade idu u našu školu. Otrčala sam do zgrade i imala šta da vidim. Dijete je još ležalo na betonu, pokušala sam od policajaca da dobijem informaciju o kome se radi, rekli su da je rano, da uviđaj još nije gotov. Onda sam na klupi videla uplakanu ženu koju tješi druga žena, ta druga žena je bila majka iz naše škole. Prepoznala sam da je žena koja je plakala mama iz naše škole. Prišla sam joj zagrlila je, i ništa je nisam ni pitala, znala sam šta se dešava. Htjela sam da joj pružim tu prvu podršku. Rekla je da je samo nakratko otišla da odvede mlađe dijete u vrtić i da je stariji sin ostao kod kuće. Sve se dogodilo u jednom kratkom periodu, dok je bio sam, a mama je otišla u obližnji vrtić. On je znao da se pazi i nije brinula. Mama je bila slomljena tugom – priča Radojevićeva. Po povratku u školu, obavestili su direktorku i Školsku upravu, kao i učiteljicu koja je upravo pristigla ali nije znala da se radi o njenom učeniku.
– Učiteljica je bila vrlo pogođena viješću. Obavijestili smo i roditelje prvaka koji su ih doveli u školu, koji su svi bili tužni kada su čuli šta se desilo. Dala sam im uputstva kako da postupaju kada se djeca vrate iz škole, da razgovaraju sa njima i odgovaraju na njihova pitanja kojih će sigurno biti kao i da uvaže njihova osjećanja tuge. Roditelji su bili zahvalni za bilo koji vid podrške. Onda smo se vratili u odjeljenje i saopštili djeci da se desio tužan događaj, bez uvijanja, konkretno, kako to djeca zaslužuju. Oni su male ličnosti, moraju da znaju šta se dogodilo – kaže psiholog.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu