Objava tviterašice iz BiH, otvorila je temu koja je aktualna i danas, a u koju su se uključili državljani skoro svih bivših republika koje su se nalazile u sastavu nekadašnje SFRJ. Naime, oni koji su do jednog trenutka sebe smatrali istim među jednakima, Jugoslovenima, braćom i sestrama, postajali su preko noći muslimani, pravoslavci, katolici, odnosno, Srbi, Bosanci, Hrvati, Slovenci, što im je, sudeći po komentarima koji su se samo nizali, bilo više nego čudno, a nekima i bolno.
– Ja sam prvi put saznala da sam muslimanka, u VIII razredu. Rekla mi Julija, napolju bili, pred poštom. Kaže, mi smo sve Srpkinje i Slavica, i Dragana i Svetlana. Ti si muslimanka. Gledam u nju, ma, rekoh, nisam. Došla kući, pitam, kažu, jesi. Pa, rekoh, što niste rekli – glasio je tvit koji je doslovno zapalio Tviter.
Nakon nje, oglasila se i djevojka koja je tih godina bila na hrvatskom primorju.
– Ja sam postala Srpkinja kad sam u srednjoj školi išla na ljetovanje u Makarsku. Mama mi je tada rekla da tiho pričam, jer Hrvati ne vole Srbe – napisala je.
Sljedeća ispovijest, takođe je nastala na hrvatskom primorju.
– 1987., ljeto, sestra III godina medicine, ja III godina gimnazije, Makarska, šetamo uveče. Grupa iz Imotskog čula da pričamo “ekavicu”, njih desetak. Sestru štipnuli, meni opalili dva šamara. Od tada nikad više tamo na more. Nisam bio tamo 1990., što se mene tiče mi smo završili 1987. – ispričala je ona.
Mladić koji se sljedeći izjasnio, istakao je da je oduvijek znao ko je i šta je, ali da se izjašvanjavao kao Jugosloven.
– Oduvijek sam znao sva porijekla moje miješane porodice, a uvijek sam se osjećao kao Jugoslaven i ateist. Sad sam Evropljanin i intelektualac – kratko je on naveo.
U jeku porasta lošeg talasa nacionalizma, bilo je onih koji su zbog svoje vjeroispovijesti i nacionalnosti, bili mučeni i stigmatizovani na najgnusnije načine.
Mirjanin status se dijeli mrežama: Ja sam u to vrijeme dobijala poljubac za laku noć, a oni od kafića prave dječje igralište, a majka – jsedi i puši
– Mene su “prijatelji” ispred zgrade skinuli golog i išarali 4S po meni 1992., pitao mamu što su ovo uradili, kaže mama pa nisi Srbin. Nisam ni znao šta sam, a i što bi, imao sam samo šest godina – napisao je ovaj tviteraš.
Još jedna surova ispovijest, došla je odmah poslije njegove.
– Prvi put kad sam shvatio da sam “bosanac” je bilo u izbjeglištvu, na Hvaru 92., djeca koja nisu bili Bosanci mi razbila glavu kamenom. Probudio se u hitnoj. Imao pet godina tada – napisao je.
Jedan od tviteraša probao je da objasni da ovakvo ponašanje proizilazi iz onoga što dijete čuje i vidi u svom okruženju.
– Sve ide iz kuće . Volim što moja djeca rastu i znaju da imaju multikulturalnu porodicu. Ima nas svakakvih, od svih vjera i nacija – objasnio je on.
Tviterašica koja se oglasila nakon njega, dala je možda i najbolje objašanjenje shvatanja i života prosječne porodice iz Jugoslavije tog doba.
– Govori se o vremenu kad to uopšte nije bilo važno! U mom rodnom listu piše otac, Srbin, majka Srpkinja. Otac Mehmed, majka Zumreta kao i ja! Šta sam ja? Ko sam ja? Nevažno, važno je da li sam čovjek ili ne! – napisala je.
Da djeca nisu znala ništa o vjeroispovijesti, kojoj vjeri pripadaju i kako da se ponašaju u novonastalim okolnostima, svjedoči ispovijest tviteraša koji je rastao u BiH.
– Proljeće ‘91., sunce piči, sjedimo pred kućom. Pita Mil'ca (imamo 10 god.) kako se “krstim”. Kažem “nemam pojma”, pitam “kako se ti krstiš”. Kaže “s tri prsta”. Pa, reko, onda valjda i ja. Rekla bih, Llijino maslo (tata, gutač dnevnika). Ode Mil'ca, počnu padati granate – naveo je.
O načinu odrastanja i tome ka čemu su djeca usmjeravna, najbolji primer je djevojka koja je potekla iz mješovitog braka.
– Mene su moji učili da sam građanka svijeta i da nije bitno deklarisati se po nacionalnoj osnovi. Majka mi je mješovita i slavili smo oba Božića. Ja sam to prihvatila i ne mislim da sudbina mora nužno da mi bude unutar određenih granica. I to ne zbog uslova života ovdje – objasnila je ona, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu