Čitav život sam posvetila porodici, poštenju i podizanju svoje djece da budu dobri ljudi. Mislila sam da sam uspjela. Moj sin muž, otac, vrijedan čovjek, imao je sve. A onda sam osjetila da nešto nije kako treba.
– Počeo je sve češće da izlazi bez objašnjenja. Govorio bi da ide po nešto usput, a vraćao se kasno, zamazan izgovorima i nekim čudnim pogledom. I mirisao je drugačije. Zna majka kad joj sin laže, i ne treba joj niko da joj kaže. Sve mi je postalo jasno jednog dana kad sam slučajno vidjela komšinicu – ženu desetak godina stariju od mog sina, udovicu – kako ulazi u naše dvorište dok niko drugi nije bio tu. Nisu je ni djeca, ni snaha vidjeli. Samo ja. I nisam mogla da vjerujem da mi se to dešava pod nosom.
Nisam pravila scenu. Nego sam ga pozvala. Rekla.
– Znam sve. I neću da ćutim. Tvoja žena to ne zaslužuje. A ni ja kao majka da se stidim tebe. Ćutao je. Gledao u pod. Priznao je. Pokušao da se opravda, da kaže da je upao u nešto iz čega nije znao kako da izađe. Rekla sam mu: ‘Sada ćeš izaći. Ako ne znaš kako, ja ću ti pomoći – započela je ona pa nastavila.
“Sutradan sam sjela sa snahom. Ispričala joj sve. Nije znala, ali su joj oči govorile da je slutila. Nije vikala, nije plakala predamnom – samo je rekla: ‘Zaslužujem istinu.’ I dobila ju je. Na njenu molbu i moju strogost, moj sin je prekinuo sve s komšinicom. Vratio se kući, iskreno se pokajao, molio da mu oprosti. I hvala Bogu, snaha mu je dala drugu šansu. Ne zbog njega, nego zbog njihove djece i porodice. A komšinica? Više ni kroz naše dvorište ne može da prođe. Ako se i približi, zna da je moj pogled dovoljan. Ne moraš vikati kad znaš istinu – istina te već dovoljno čuje. Moj sin zna da ga volim. Ali zna i da majčina ljubav ne štiti grijeh, nego istinu. A ja sam svoj dom čuvala upravo zbog nje – navela je ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu