Okupljeni su bili obučeni u majicama sa njegovim likom, dok se njegovim tijelom traga i dalje.
Majka Nikole Miljkovića (28), koji je nestao u jezeru 15.avgusta, dala je video izjavu na kojoj je ponovila da je cilj ovog skupa da se animira Vlada Srbije i pošalje dodatne ronilačke snage Žandarmerije, jer su svi na izmaku snage.
– Okupili smo se ovdje da pošaljemo apel svima, Vladi Srbije da nađemo našeg sina, kako svi već znaju, danas je sedmi dan kako se utopio i još uvijek nema pomaka. Ko koliko može da pomogne da ga pronađemo – rekla je Nikolina majka na skupu.
Na skupu je bio i Nikolin brat od tetke David Denčić. koji je ispričao o borbi dva mladića za opstanak usred uzburkanog jezera, od kojih jedan nije dobio bitku.
– Jezero je bilo sasvim mirno kada smo ušli u vodu sa skuterom. Nakon nekoliko minuta počeo je mali vetar da duva, ali nismo ni slutili da će doći do oluje. Kada smo vidjeli da se na jezeru pojavljuju veći talasi, htjeli smo da se vratimo, ali su odmah krenuli ogromni sa iznenadnim nevremenom. Talasi su nas bukvalno nosili i bacali, pa smo jednog momenta pali sa skutera – priča veoma uznemiren mladić.
Drama na jezeru
Istina je kaže to da su se u prvi mah smijali sa Nikolom, jer su obojica odlični plivači, a drama je krenula kada su počeli da plivaju do skutera, udaljenog tridesetak metara od njih.
– Ja sam prvi krenuo ka skuteru, on za mnom, ali poslije 10 metara nismo mogli više. Zaustavili smo se jer nas je nosila voda, protiv struje ništa nismo mogli – rekao je David Denčić i dodao:
– Dok su se održavali na vodi, Nikola se iznenada veoma uplašio, za razliku od mene. Ne znam šta se dešavalo u njemu. Ja sam mu govorio da ne brine, da sam ja uz njega i da ću ga spasiti kako znam i umijem. Ništa nije dalo rezultate. Jednog momenta mi je rekao da je ovo njegov posljednji dan. Zagrlio sam ga – priča dok mu se glas trese.
Kaže da Nikola nije vjerovao u svog brata i da ga je strah sve više obuzimao iako mu je David govorio da će drugovi s obale brzo doći po njih, prenosi Blic.
– Ta agonija trajala je od 25 minuta do pola sata, po mojoj procjeni – prisjeća se David.
“Vidio sam ga metar ispod vode”
Jednog momenta Nikola mu je skliznuo iz ruke i počeo da tone.
– Viieo sam ga metar i po ispod vode. Uspio sam da ga izvučem i bio je živ, ali se onda nešto desilo sa mnom. Poslije dva minuta sam se ugasio. Ne sjećam se ničega i ne znam kako sam opstao na vodi do dolaska naših drugova – priča Nikolin brat.
Tog dana je tako iznemogao morao da daje izjave u policiji, prespavao nekoliko sata i vratio se na jezero da sa prijateljima traži svog brata. I tamo je svakoga dana.
Nikola bio “neustrašiv plivač”
Katarina priča da je njen Nikola bio više nego odličan, čak, neustrašiv plivač i da je baš zbog toga u šoku što nije uspio da se spase.
– Od prve godine smo ga vodili na more, skakao je sa najviših stijena, takmičio se, a uvijek bi pritekao u pomoć onima koji bi se plašili vode ili imali problema u vodi – objašnjava David.
Živjeli u Parizu
Porodica Miljković ima sopstvenu kuću u jednom od živopisnih sela kraj Pariza, gdje su se preselili kada se Zoran razboleo, a njih troje rade u Parizu. Stariji Stefan (32) je oženjen i ima suprugu i dijete, koji su ostali u Francuskoj.
– Bili smo srećna i presrećna porodica. Svi smo učestvovali u kupovini stana u Leskovcu u kome je Nikola najviše vrijeme provodio, ovog ljeta je sve vrijeme bio tu u uživao sa društvom. Ne znam zašto nam se ovo desilo, valjda je Bog tako htio – rekla je majka Katarina i dodala da je Nikola bio omiljen u društvu i da su svi jednoga dana planirali da se vrate u svoju zemlju Srbiju.
– Jer, tamo su uvijek stranac, a vidimo da se u Srbiji može nešto raditi, da se nešto mjenja – navodi.
Jezero bez čamca i spasioca
Međutim sve je poremetio nesrećni slučaj.
– Na kraju smo snage, ali odavde ne idemo dok se njegovo tijelo ne pronađe. Dodatni problem je i moj bolestan suprug, pa ja moram i oko njega. Što se mene tiče, ne pijem lijekove za smirenje jer hoću svjesna da preživim dok se vrši potraga za Nikolom, ili da ne preživim. A svi imamo osjećaj da je on još tu sa nama – objašnjava majka.
Ono što je posebno buni i žalosti je što Vlasinsko jezero nema spasioca i čamac.
– To su primjetili i iz francuske ambasade i pitali se kako ovoliko veliko jezero nema makar jednog spasioca i jedan čamac, jer da ih imalo, moj Nikola bi danas bio živ. Postoji osmatračnica, ali na njoj nema nikog – tvrdi majka Katarina.
Rekli su joj da je zabranjeno kupanje u jezeru, ali tvrdi da ona i ostali okupljeni oko porodice nisu vidjeli tablu sa takvim obavještenjem. O jezeru se stara opština Surdulica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu