Nikolina Kovačević rođena je i odrasla u Kraljevu kao Njegoš. Svoje djetinjstvo pamti kao najlepše, jer je tada niko nije osuđivao što može da se oblači kao žensko. Tada nije osjećala da “ima problem”, već se slobodno igrala sa lutkama.
– Bila sam srećno dijete – izjavila je Nikolina jednom prilikom za Blic.
Iako je u školi bilo zadirkivanja zbog njene različitosti, Nikolina je znala kako da se sa time izbori. Ta zadirkivanja nisu ostavila prevelikog uticaja na nju, već su joj pomogla da stvori odbrambeni mehanizam i što joj je kasnije samo pomoglo u životu.
Međutim, pravi poblemi nastupili su u pubertetu.
– Shvataš da postaješ ono što nisi. Život ti odlazi u pravcu u kome se ne osjećaš dobro i lijepo. Svi primjećuju da si drugačiji i tada kreću klasične provokacije djece. Družiš se sa djevojčicama, pa si “pe**rko”, a niko nije znao da sam ja htjela da budem ta djevojčica – rekla je ranije Nikolina.
Pokušaji samoubistva i priznanje da je žena zarobljena u tijelu muškarca
Kako je ranije govorila, prije nego što će priznati da je žena zarobljena u tijelu muškarca, tri puta je pokušala da se ubije.
– Prvi put sam pokušala da se ubijem u sedmom razredu osnovne škole. Svi su tada pričali o tome ko će šta da upiše, čime će da se bavi, a ja nisam ono što jesam. A najteže mi je bilo da uradim to svojoj majci. Nisam znala da li će da me prihvati kada joj kažem: “mama, ja sam to i to”. Ona se mnogo žrtvovala za nas i ja je veoma poštujem. Da prihvatim i da priznam sebi da je to tako, to je najteže. Mama me je pronašla, najstresnija scena mi je bila sa 18 godina, kada sam završila u bolnici. Mami je doktor rekao da ću ostati kao biljka zbog količine lijekova koje sam popila… Bila sam u komi tri dana, kada sam izašla sa psihijatrije, mama mi je rekla da ako joj ne kažem šta mi je da će otići od mene. Prvo me je pitala da li sam homoseksualac, da li sam nešto loše uradila u školi i tek kada me je pitala da li sam ja njena kćerka, ja sam počela da plačem. Od tada je sve krenulo na bolje – ispričala je Nikolina Kovačevć za Hype Tv.
Kako kaže, majka, koja joj je u životu bila najveća podrška potpuno je ostala uz nju.
– U životu mi je najveća podrška majka, a uzor mi je bila sestra, ona me je oblačila, učila kakva ću da budem sa muškarcima. Moj otac mi je bio životna lekcija kakav niko ne treba da bude. Odnos sa ocem je bio uvijek loš, kada sam imala 18 godina, otkačila sam ga, jer sam znala da će mi samo smetati. Ogradila sam se, sklonila sam se od njega i napravila sam novi život za sebe. Mi sedam godina nemamo nikakav kontakt. Sada imam posljednju intervenciju promjene pola, moj otac je bio pitan da pomogne, on je rekao da to ne želi. Nismo se ni videli, ni čuli sedam godina – kaže Nikolina za Hype Tv.
Kaže i da se u njoj nikada nisu sukobile dve ličnosti, već je jedina borba bila za to da bude ono što ona jeste – Nikolina.- To je bila borba za ono što ja jesam. Patila sam za slobodom što ne mogu da sjednem kako ja hoću, što ne mogu da se šminkam, odem i kupim štikle koje se meni dopadaju… Borila sam se za slobodu… Iskreno družila sam se i sa dječacima i sa djevojčicama. Više sam voljela da tračarim sa djevojčicama, nego da sjedim u parku sa dječacima. Volim i muško društvo – kaže Nikolina.
Operacije i hormonska terapija
Prvi izlazak kao žena Nikolina je doživjela za svoj 20. rođendan. Tada je, kako kaže, doživjela to da rođendan dočeka kao žena i do sada se ništa nije promjenilo.
– Prvo je bila hormonska terapija. To je bilo najvažnije, da se te finese tijela promjene, da bude jača kosa, da se promeni lice… Tada sam stopirala muške hormone, počela sa da pijem ženske, pije se svakoga dana… Posle toga sam uradila operaciju grudi i nakon toga sam uradila operaciju nosa. Nije mi trebalo previše novca, ali mi je majka pomogla u svemu što može da mi pomogne – kaže Nikolina, koju sada čeka posljednja operacija promjene pola.
Ova mlada djevojka danas živi u Italiji, gde radi kao hostesa. Iako je imala veze i vezice do sada, kaže da nije spremna za pravu ljubav dok ne promjeni pol.
– Imala sam i veze i vezice, ali da sam voljela – nisam. Dolazimo do moje operacije. Četiri godine sam sama, jer čekam svoju operaciju. Bolje mi je da budem kvalitetno sama, sve se završava na dejtu. Tek poslije moje operacije bog će mi poslati pravu osobu. Nije problem naći partnera koji će te prihvatiti sa muškim polnim organom. Sve zavisi ko šta voli. Nije meni problem da budem intimna, ali meni se to ne dopada. Nisam se dobro osjećala, osjećala sam se kao neki fetiš, potpuno defeminizirano, nisam se pronašla. Nije mi to sasvim u redu – otkrila je Nikolina za “Hype” Tv.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu