Profesora Đura, njegovu ženu Vlastu i njihovo dvoje djece Pavla (5) i Petra (7). Pored puta prema selu Spiljani začuli su se pucnji a potom potmula tišina. Petar je nekim čudom preživio, ali dijete nije znalo da će se uskoro pridružiti porodici.
Grob porodice Golubović na pravoslavnom groblju u Konjicu podsjeća na tragediju koju nikada ne smijemo da zaboravimo. U julu ove godine navršiće se 30-godišnjica od ubistva Đura, Vlaste, malog Pavla i njegovog brata Petra.
Vjerujući da su bezbjedni, njihovi roditelji, inače profesori u konjičkoj gimnaziji, Đuro i Vlasta, ostalu su na svom ognjištu, iako je većina Srba napustila Konjic. Vjerovali su da nemaju razloga za brigu i strah, jer nikome nisu učinili nikakvo zlo. Zlo ih je našlo.
Pripadnici Specijalnih jedinica policije u Konjicu poređali su Goluboviće pored puta i istovremeno ispalili rafal municije po njima. Pali su svi, ali je jedino Petar nastavio da diše. Od straha je bio skamenjen i nije se mrdao dok zločinci nisu nestali u mraku. Podigao se i pošao da traži pomoć za mamu, tatu i brata. Trčao je kroz tminu i nadao se da će mu neko pružiti utjehu i reći da će sve biti u redu.
Nekako je dijete došlo do policijskog punkta i sebi zapečatilo sudbinu zauvijek. Unezvjeren i izgubljen, dječak je govorio da su mu ubijeni roditelji i mlađi brat, ali pričao je uzalud. Dežurni na punktu je javio zločincima koji su maloprije ubili mališanovu porodicu da je Petar kod njih.
Policajci su se zaustavili na mjestu Begin Vir, izveli su nevino dijete iz auta, pa u njega uperili iste cijevi iz kojih mu ubiše porodicu. Ovoga puta mu nije bilo spasa. Petar je ostavljen na putu, kao i njegovi najbliži. Tijela su danima ležala na obali Neretve prije nego što su svi zajedno sahranjeni na Musali.
Golubovići su ubijeni bez objašnjenja i bez razloga, a ćutnju o ovom zločinu odlučio je 2018. da prekine njihov komšija, Bošnjak Anis Kosovac. Anis je na ulazu u groblje podigao spomen ploču na dvojicu braće, Petra i Pavla Golubovića. Zagrljeni, okrenuti leđima odlaze zauvijek sa ovog svijeta koji je prema njima bio okrutan i nepravedan. Odlaze i opominju na sve zločine o kojima se priča i ćuti – da se nikada ne zaborave.
Nepunih sto metara od svoje kuće u Donjem selu kod Konjica, na desnoj obali Neretve, Kosovac je na ulazu u pravoslavno groblje svojim novcem obnovio podzid, postavio novu kapiju i spomen-ploču ubijenim dječacima.
– Bili su mi komšije, pa kad neće Opština, sramota je da neko to ne postavi. Dvoje djece neko ubije i onda svi ćute – rekao je svojevremeno Kosovac za DW i dodao:
– Zli ljudi vjerovatno imaju primedbe na spomen-ploču, dobri ljudi nemaju. Takva obilježja nisu višak gdje god se stave, da podsjećaju na ono što nije valjalo, da podsjećaju na zvjerstva.
Nakon završetka rata u Bosni u Hercegovini 1995. i povlačenja srpskog stanovništa sa područja Konjica, Svetih Apostola Petra i Pavla potpuno je uništen. Hram je 2006. proglašen za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, a povratnici su nekoliko decenija kasnije pokrenuli obnovu hrama u čast Apostola, ali i braće Golubović koji su ubijeni 2. jula 1992.
Sada se uz likove apostola, na prestonoj ikoni, nalaze i likovi nevino stradale braće se rame uz rame sa Spomenkom Gostićem, Milicom Rakić i Markom Simićem mole za nas u ovim teškim vremenima. Naša je dužnost da ih ne zaboravimo nikada.
Za zločine nad srpskim stanovništvom na području Opštine Konjic poslije rata je uhapšeno 13 bivših pripadnika Armije RBiH i MUP iz Konjica. Prvooptuženi je bio Miralem Macić, optužen, između ostalog, i za smrt dječaka Petra i Pavla Golubovića.
Za zločine nad srpskim stanovništvom na području Opštine Konjic poslije rata je uhapšeno 13 bivših pripadnika Armije RBiH i MUP iz Konjica. Prvooptuženi za ubistvo porodice Golubović bio je Miralem Macić. Macić je osuđen na 12 godina zatvora, a po odsluženju kazne ponovo je uhapšen po novoj optužnici za ubistvo civila srpske nacionalnosti u Konjicu. Prije početka novog sudskog procesa, Macić je umro u zatvoru u januaru 2012. godine, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu