Primjera radi, za nedavno preminulog Akija Rahimovoskog i njegov Parni Valjak svi su čuli, nebitno slušali turbo folk, punk, techno ili trap, svi znaju za “Nedu”, “Sve joj miriše na nju” ili “Moja je pjesma lagana”.
Međutim, postoji i ona druga vrsta muzike, koju mogu slušati samo “odabrani”, dok će drugima zvučati… sumanuto.
Kako “normalnom” čovjeku objasniti tekst koji ide:
Tog sam jutra ustao
Čudno pismo primio
Brzo sam to shvatio
Tajnu sam sačuvao
Usput sam se pitao
Da li sam sve poneo
Nisam smeo misliti
Da li ću se vratiti…
Malo ko je shvatio kakvo je pismo dobio, ali fanovi znaju.
Ovo je priča o Branislavu Babiću, u narodu poznatijem kao Kebra i jednom od najspecifičnijih i najoriginalnijih bendova sa prostora bivše Jugoslavije. Ovo je priča o Obojenom Programu.
Priča počinje 1980. godine u Novom Sadu, gdje je Kebra oformio bend koji će obilježiti nekoliko generacija, Obojeni Program. Prije Obojenog, Kebra je bio član punk bendova Abortus i Pankreas.
Bend Urbana Gerila bila je preteča Obojenog Programa, a nakon samo nekoliko mjeseci egzistiranja Gerile, Kebra je zajedno sa Borom Oslovčaninom, Perom Telarovim, Aleksandarom Koledinom “Koleom” i Aleksandarom Jocićem “Canom”, počeo pisati istoriju muzike na ovim prostorima.
U razgovoru za Oslobođenje, Babić je otkrio dosta toga, ali nije htio reći da li više voli Nirvanu ili Joy Division.
Obojeni program nadživio je sve promjene u društvu, muzičkim žanrovima, smjenama generacija…i dalje ima svoju lojalnu publiku u svim krajevima ex-yu i izbacuje pjesme. Šta vas pokreće?
– Vjerovatno nas pokreće muzika i sva ta energija oko muzike. Teško je zaista bilo šta nešto posebno izdvojiti. Jednostavno, mi smo dobri drugari sa muzikom – kaže Kebra.
Planirao si završiti sa obojenim programom nakon sedam izdanih albuma (koji kad se gleda prvo slovo daju ime novi sad), ali nisi. Izašao je i osmi priča zvana obojeni program nije prestala. Zašto?
– Da, ta priča se završila i nastavili smo sa radom, ništa spektakularno, naravno (smijeh,). Od tada smo objavili tri izdanja i sve ide nekim (za nas) uobičajenim tokom – dodao je.
Kad smo već kod Novog Sada, koliko ti znači taj grad i kako bi ga uporedio sa, naprimjer, Beogradom?
– Znači, naravno, cijeli život živim u Novom Sadu a to već nije tako malo. Nisam više mlad. Novi Sad je jako lijep i zanimljiv grad, a, da se ne lažemo, mogao bi biti i još ljepši i još zanimljiviji. U poređenju sa Beogradom je manji, a samim tim i mirniji grad – pojasnio je.
Kako bi ocijenio muzičku scenu na prostoru ex-yu zadnjih godina, ima li koji bend da bi ga izdvojio?
– Teško je bilo koga izdvojiti u vremenima Kovida, kada scena gotovo i ne postoji. Nadamo se da će ovo ludilo uskoro da prestane i da krenemo opet iz početka.
Koji bendovi i muzičari su najviše uticali na Obojeni Program?
– Teško je izdvojiti neki poseban bend. Na nas je uglavnom uticala muzika koju smo slušali i koju sada slušamo. Rock, punk, New Wave…, tu je zaista mnogo dobrih bendova koji su uticali na Obojeni.
Joy Division ili Nirvana?
– The Fall, naravno, hahah. – odgovorio je Babić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu