Optuženi je priznao ubistvo rekavši da se ono dogodilo jer je “pukao” kada mu je žena rekla da “preboli i pređe preko” njegove zabrinutosti zbog kovida i porodičnih finansija.
Na sudu u Svonsiju rečeno je da je Vilijams postao depresivan nakon odlaska u penziju, a da je pandemija prouzrokovala dalje pogoršanje njegovog mentalnog stanja.
Nakon ubistva otišao je kod komšije i rekao mu da pozove policiju zato što je ubio ženu.
– Ona je mrtva, ubio sam je. Posvađali smo se i zadavio sam je. Morate odmah doći – rekao je kada je operaterima.
Žena je pronađena kako leži na trijemu krvavih očiju, modrih usana, sa 5 polomljenih vratnih pršljenova.
Patolog je utvrdio da je uzrok smrti pritisak na vrat, i dodao da nedostatak otiska ne isključuje mogućnost korišćenja vrpce bademantila koji je pronađen u njihovoj kući.
U svojoj odbrani Vilijam je naveo da je bio depresivan i anksiozniji od početka pandemije i da ih je oboje ta situacija veoma brinula. Dodao je i da je patio od nesanice, koja je bila uzrokovana trivijalnim strahovima, poput toga da će ostati bez novca, a neće moći da ode do banke da podigne ušteđevinu.
– Nije bilo ubistvo, nisam želio da je ubijem. Samo sam “pukao”, to nisam bio ja, ne znam šta mi je bilo – rekao je u sudnici.
Njihova kćerka Ema rekla je na sudu da su njeni roditelji 90 posto vremena provodili zajedno i da se nisu svađali.
– Moj otac je nježni div, on ne bi ni mrava zgazio – izjavila je ona.
Navela je da se njegovo stanje pogoršalo i da se čudno ponašao od januara 2020. kada je postao opsjednut štednjom i strahom da ne izgube porodičnu kuću.
Par je imao ušteđevinu od 148.000 funti, a na posebnom računu za trošenje bilo je 18.000 funti prije lokdauna.
On nije dao iskaz na sudu, ali je u policijskom ispitivanju rekao da mu je lokdaun teško pao već u prvih 5 dana i da se plašio da će ostati bez novca jer su banke zatvorene. Dodao je da se nakon penzionisanja nije snašao dobro i da nisu imali bogat socijalni život.
Dva psihologa dala su izvještaj o njegovom stanju svijesti u vrijeme ubistva. Prvi je naveo da su se Antoniju anksioznost i depresija pojačale zbog mjera i da je izgubio moć samokontrole. Dok, prema riječima drugog, u njegovoj istoriji bolesti nema zabilježene depresije i on vjeruje da je u trenutku ubistva Vilijams bio svjestan svojih postupaka.
Porota je jednoglasno donijela odluku da Vilijams, čija se odbrana zasnivala na ubistvu iz nehata zbog smanjene sposobnosti razuđivanja, nije kriv i da se oslobodi, prenosi Dejli mejl.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu