Kako kažu, čim su došli u ovaj grad, odmah su upućeni na teren, kako se ne bi gubilo dragocjeno vrijeme u spasavanju.
Međutim, potres je na ovom lokalitetu bio toliko razoran, da naši spasioci za sedam dana nisu izvukli nijednog preživjelog.
– Za Tursku je otišao tim od 11 članova iz gorskih službi spasavanja širom Srpske, a iz Bijeljine smo krenuli nas trojica. Kad smo stigli, zatekli smo užasne prizore. Mrtvih je bilo na svakom koraku, sirene su zavijale, mašine su razgrtale ruševine, ljudi su trčali i jaukali po ulicama – priča za Srpskainfo član bijeljinske Gorske službe spasavanja Mladen Rosić.
Prisjeća se da su prvog dana izvukli 11 tijela.
– Najpotresnije je bilo kad smo iz ruševina izvukli muža i ženu koja je bila u osmom-devetom mjesecu trudnoće. Bili su zagrljeni. I danas mi je ta slika pred očima, i ne da mi mira. Sa druge strane ruševine izvukli smo pet tijela, a riječ je o ljudima koji su krenuli da bježe i kojima je bilo potrebno da pređu još samo dva metra da izađu iz zgrade. Nažalost, nisu uspjeli, tu su zatrpani. Bilo je zaista teško, što od potresnih prizora, što od neprijatnog mirisa koji se širio usljed raspadanja tijela. A tijela su bila svuda po ulicama. Dešavalo se da pored umrlih stoje članovi porodica i neće da se odvoje od njih, jednostavno ne mogu da se pomire da su mrtvi – kaže Mladen i dodaje da je naš tim pretposlednji dan boravka u Hataju, psima i termalnim kamerama locirao da u jednoj ruševini ima živih.
– Na 11 metara ispod ruševina nađene su pelene i cipelice djeteta od par godina. Sutra su na ovom mjestu izvukli bebu i dječaka, što je za nas bila velika radost i satisfakcija da naš rad i trud nisu bili uzaludni. U periodu dok smo bili u Hataju, u cijelom gradu iz ruševina je izvučeno tek 10 – 15 preživjelih, a mrtvih je bilo na svakom koraku. Ništa čudno, kad su prilikom rušenja cijela tri prva sprata zgrada završavala u podrumima. Ploče su praktično bile naslagane jedna na drugu, a između njih ljudi. Između ploča vire ruke i noge poginulih, koje je nemoguće izvući. U takvim situacijama idete dalje, jer možda negdje postoji neko ko može da bude spasen – ističe Mladen.
Njegov kolega Armin Hamidović, takođe član Gorske službe spasavanja Bijeljina, kaže da su naši spasioci na nekim lokacijama pronalazili i čitave porodice koje su izgubile živote u djeliću sekunde.
– Pronalazili smo beživotna tijela djece, tinejdžera, onih najstarijih. Stvarno stravični prizori. I za mene je najpotresnija situacija bila kada smo pronašli mlađi bračni par, koje je u zagrljaju zatrpala gomila šuta i betona – priča Hamidović za Srpskainfo.
Prema njegovim riječima, dolaskom u provinciju Hataj, odnosno grad Antakija u južnom dijelu Turske na granici sa Sirijom, spasilački timovi su zatekli postapokaliptične prizore.
– Ulaskom u grad, na sve strane dokle pogled seže bile su srušene zgrade, saobraćaj je bio zakrčen od policijskih, vojnih, vatrogasnih i raznih drugih službi za spasavanje kao da je ratna zona. To je prizor kakav se teško može zamisliti. Čim smo stigli, odmah smo upućeni na lokaciju gdje smo pod nadzorom AFAD-a pretraživali ruševine u kojima se sumnjalo da postoje preživjeli. Nažalost, na toj i drugim lokacijama mogli smo svjedočiti samo velikom broju žrtava razornog zemljotresa – naglašava Armin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu