Dejan Stanetić već 12 godina uspijeva da popravi i dotjera baš svaku cipelu, pa u njegovoj obućarskoj radnji u centru Banjaluke mušterija nikad nije falilo. Ima ih i u ovim pandemijskim danima, iako više ništa nije kao prije.
– Što se korone tiče, zaista smo osjetili posljedice. Manje je mušterija, neki ostave cipele pa po njih dođu poslije tri mjeseca, neki uopšte i ne dođu. Posebno je teško nabaviti repromaterijal, jer smo skoro sve uvozili. Kad je meni i bratu, koji smo uvijek dobro radili, ovako teško, mogu misliti kako je drugima – priča Dejan i priznaje da martovsko zaključavanje možda ne bi ni preživjeli da nije bilo pomoći države i onih 2.000 maraka koje su dobili zahvaljujući projektu „Mikro znači više“, koji je pokrenula kompanija Prointer ITSS.
Za te pare su, kaže, uspjeli da „stignu“ nekoliko kirija i plate nešto od repromaterijala, inače bi bila mrka kapa.
Kao i svi, i Dejan strahuje od zimskih mjeseci i nekog novog zaključavanja, a brine i da li će ova kriza dodatno uticati da mladi ljudi pobjegnu od zanata.
– Ovo je svakako jedan od zanata koji izumire, jer mladi ljudi neće u ovoj posao. Kažu “po čitav dan su vam prljave ruke” i čini im se da to nije dovoljno gospodski. A to uopšte nije tako – objašnjava Dejan dok prezadovoljnoj mušteriji daje ulaštene crne salonke s novim potpeticama.
Zadovoljnim mušterijama godinama je mogla da se pohvali i Milijana Milisavić. U njenom lijepo „skockanom“ frizersko-kozmetičkom salonu u naselju Nova Varoš čekalo se na red, a sad ona sjedi pred salonom i čeka ko će doći, a ko će otkazati termin. Strašno nam je teška ova godina, kaže frizerka koja ih je u poslu pregurala više od dvadeset.
– Dosta kolega je već zatvorilo salone, jer ovo je, doslovno, borba za opstanak. Da u junu nismo dobili pomoć iz projekta „Mikro znači više“, možda bismo i mi stavili ključ u bravu. S tim parama smo, ipak, uspjeli da platimo sve zaostale račune i obaveze koje su se nagomilale dok nismo radili, pa smo nekako pregurali. Šta će dalje biti ne znam, ali ne miriše na dobro – kaže Milijana.
Sabira da je posao od marta na ovamo pao za skoro 70 odsto i vjeruje da zanatlijama i dalje treba pomagati, jer bi, u protivnom, mogao da procvjeta rad na crno.
– Mnogi su već odlučili da tako rade, jer im se ne isplati da dolaze na posao ako mogu da zarade samo za režije. Zato nam je svaka pomoć dobrodošla – kaže Milijana i nada se da joj mušterija zakazana u tri sata neće otkazati, jer dvije dame već jesu.
Sa otkazivanjem termina kubure i u školi za obrazovanje odraslih „Giga computers“. Časovi programiranja kod njih su uvijek bili popularni, ali ove godine je, kaže Tomo Udovičić, jedan od prvih s diplomom informatičara na ovim prostorima, popularno samo kako preživjeti.
– Školu računara sa svim mogućim kursevima iz informatike osnovali smo još 1998. i tada je to bio pravi bum. Vremenom se, naravno, mnogo toga promijenilo, bilo je dobrih i loših dana, ali nikad težih nego sada. Pokušavam da ovo održim, jer zaista ima tradiciju, da platim kiriju i plate za nas dvoje zaposlenih, i to je to. Ne znam smijem li nešto da planiram – kaže Tomo, koji se pomalo uzda i u svoj knjigovodstveni biro i dva odlična računara koje je uspio da kupi od pomoći iz Prointera.
Projekat „Mikro znači više“ kompanija Prointer ITSS, uz tehničku podršku Područne privredne komore Banjaluka, i pokrenula je s ciljem podrške malim i srednjim preduzećima u vremenu krize. Novčanu i stručnu pomoć ovog ljeta dobila su 53 mala preduzetnika u Srpskoj.
A.E.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu