Biljanine riječi izazvale su šok i nevjericu kod mnogih usljed činjenice da je njena tetka, stara i nepokretna, trpila nehumani tretman tokom boravka u jednom od domova za stare u Srbiji.
Ipak, najgori trenutak tokom posjete došao je na kraju, kada je u krevetu pored tetke pronašla zaposlene, muža i ženu. Troškovi su, kako je navela u rubrici “Pisma čitalaca” bili blizu 1.000 evra, a uslovi nisu bili ni blizu tome.
“Ne vjerujte im u sve što govore”
– Prošlog mjeseca sam odvela tetku u dom jer je ostala bez kućne njege, a od moždanog udara je nepokretna i ima napredujuću demenciju. Preporučili su mi jedan dom. Cijena: 850 evra plus troškovi.
Glavna sestra mi je prilikom prve posjete pokazala prostorije i dvorište u koje, kako je rekla, insistiraju da svakog dana izvode korisnike. Soba je bila poprilično mala, ali je djelovalo da će nedostatak prostora biti uveliko kompenzovan lijepim i prostranim dvorištem sa pogledom na rijeku i šumu. Malo sam se štrecnula kad su mi rekli da korisnike kupaju jednom nedjeljno. Pitala sam da li je moguć dogovor da tetku kupaju bar dva, tri puta sedmično i dobila malo neodređen, ali ne i odričan odgovor. Ono što je trebalo da mi upali „crvenu lampicu” bilo je uputstvo glavne sestra da ne vjerujem baš u sve na šta se korisnici žale.
“Dobro jutro mrtvaci”
Tetka se tokom prve tri nedjelje žalila da joj ne daju da pije vodu, da korisnike ujutru pozdravljaju sa „Dobro jutro, mrtvaci”, da je hrane nestrpljivo i grubo i govore joj da nemaju vremena za njene gluposti i da ljudi oko nje izgledaju kao da su u strahu. Poslije više od tri nedjelje u domu nisu je nijednom odveli u dvorište, niti u trpezariju na ručak i osjećalo se da već neko vrijeme nije okupana.
Lično sam vidjela kako žena koja je ležala pored nje (skoro potpuno nepokretna) pokušava da pije vodu iz flaše sa širokim grlom i ne uspijeva. Kad sam medicinskom tehničaru skrenula pažnju da ona ne može da pije iz te flaše, rekao je: „Ma može, nego samo nešto danas…” Nije završio rečenicu i nije donio drugu flašu.
Zaposleni spavali pored korisnika doma u sobi
Kap koja je prelila čašu desila se krajem tog prvog mjeseca, kada smo prilikom posjete zatekli sljedeću situaciju: u krevetu pored tetke spavalo je dvoje zaposlenih u domu (kako je direktor doma naknadno objasnio – bračni par, tako da nema problema), tetka je i dalje bila neoprana i imala je podliv na obrazu. Kada smo zatražili objašnjenje – prvo od dvoje uspavanih, a zatim od glavne sestre i direktora – svi su najpre poricali da ima podliv, onda su tvrdili da se naslonila na sto, da bi na kraju došao neko ko je čuo da im je ispala iz kolica kad su je kupali. Niko, naravno, nije ništa javio porodici.
Tetku sam po kratkom postupku prebacila na drugo mjesto, a iz pomenutog doma nikada nije stiglo ni objašnjenje ni izvinjenje. Jedino što sam dobila bila je poruka preko „Vajbera” o tome koliko dugujem za dodatne usluge i izvještaj ljekara, u kojem se navodi slijedeće:
Uvidom u dokumentaciju/primopredaju navedeno je da je pacijentkinja zatečena naslonjena obrazom na površinu stola.” Dokumentaciju nikad nisam vidjela i ne znam o kakvoj je „primopredaji” riječ.
Da ponovim, tetka je nepokretna i ležala je u bolničkom krevetu sa rešetkama iz kojeg često nije uspijevala da dohvati ni vodu sa stola, a kamoli da se podigne iz njega i nasloni obrazom na površinu stola.
Lekcija je naučena. Oprez, i prije svega: verujte u sve na šta se korisnici žale, piše Politika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu