Prvi slučaj, koji je izazvao more reakcija, desio se na Starčevici 22. avgusta, kada je američki staford u stubištu zgrade napao četvorogodišnju devojčicu A.M, te joj nanio tjelesne povrede. Prema tvrdnjama svjedoka koji su se zadeseli na mjestu napada, pas nije imao povodac, niti zaštitnu korpu.
Zabrinutost i ogorčenost Banjalučana nije ni splasnula kada je uslijedio novi slučaj. Naime, ispred tržnog centra u banjalučkom naselju Ada, vlasnica M.Z. je dva psa vezala za drvo, ali se jedan otrgao i ugrizao prolaznicu A.P. za nogu. Nedugo potom, policiji se obratio i R.D, koji je izjavio da je isti pas ugrizao i njegovog maloljetnog sina.
Oba slučaja su okarakterisana kao krivično djelo izazivanja opšte opasnosti.
Nakon ovakvih napada pasa, kažu stručnjaci, slijedi desetodnevni veterinarski nadzor, tokom kojeg se utvrđuje da li životinja ima bjesnilo. U slučaju da pokaže simptome, idući korak je eutanazija. Ukoliko bjesnilo nije prisutno, životinja se vraća vlasniku uz određene smjernice.
Ipak, ostaje pitanje zašto psi napadaju ljude. Da li je mehanizam agresije uslovljen pasminom? Rađa li se agresija iz ćudi psa ili se odgovornost pripisuje neodgovornom ponašanju vlasnika?
“Neće moj pas”
Prema Odluci o komunalnom redu Grada Banjaluka, vlasnici pasa su dužni da prilikom šetnji svoje ljubimce vode na povocu ne dužem od metar i po, te da psima većih rasa stave zaštitnu korpu.
U oba prethodno navedena slučaja vlasnici pasa nisu ispoštovali ove uslove, te su sebi na odgovornost stavili napade svojih ljubimaca.
– Nažalost, većina naših sugrađana razmišlja na način „neće moj pas“. Komunalna policija, kada zatekne vlasnike pasa da ih vode bez povoca, izdaje novčane kazne, mada se većina slučajeva svodi samo na upozorenja – kaže predstavnik Odjeljenja komunalne policije, Siniša Štrbac.
Zbog puštanja pasa bez nadzora, kaže on, biće izdati prekršajni nalozi.
– Policija je sačinila zapisnik, te će biti izdati prekršajni nalozi. Međutim, to je ništa u odnosu na posljedice koje su se desile – kaže Štrbac.
Osvrnuo se na slučaj koji se desio na Starčevici, rekavši da je u toku posmatranje psa, te da, za sada, nisu primjećeni simptomi bjesnila.
– Važno je napomenuti da je pas vakcinisan. Za sada nisu primjećene nikakve bolesti. Ukoliko se, ipak, nešto sumnjivo primjeti, tada reaguje Veterinarska inspekcija – rekao je on.
Kontrola
Da psi nisu sami po sebi agresivni, tvrde stručnjaci, naglašavajući da problem leži u tome što nerijetko završavaju u rukama neodgovornih vlasnika, te samim tim postaju potencijalna opasnost za okolinu.
– U jedan odsto slučajeva životinja pokazuje sama po sebu agresivnost. Kada je u pitanju slučaj na Starčevici, ključne su dvije činjenice – pas nije bio na povocu, niti je imao zaštitnu korpu. Rijetki su slučajevi da dođe do ciljanog napada, pa vjerujem da je ta životinja reagovala iz zaintrigiranosti; možda je čak zakačila uho devojčice zubom ili noktom, pa je došlo do oštećenja tkiva – tvrdi veterinar Bojan Lukač.
Naglašava da je važno da svi vlasnici, koji se opredijele da imaju psa, moraju znati da uz to ide i velika odgovornost.
– Vlasnici svoje ljubimce moraju držati pod kontrolom, jer ne mogu znati na koji način će životinja reagovati na određene situacije, pogovoto ako se u blizini nalaze drugi ljudi. Životinja može reagovati iz straha, ali i zainteresovanosti – objašnjava Lukač za Srpskainfo.
Napadi na djecu
Djevojčica napadnuta u stubištu zgrade na Starčevici se uklapa u istraživanja koja kažu da su čak 41 odsto žrtava napada pasa upravo djeca.
– Djeca su neupućena, imaju slobodu, pa u igri sa životinjama dođe do slučajnih povreda čupanjem, kada se životinja nagonski pokušava osloboditi nanesenog bola. Takođe, djeca ne mogu da kontrolišu strah i emocije i na taj način mogu da podraže životinju. Teško je reći šta je tačno u glavi životinja u trenucima napada, ali u većini slučajeva nisu agresivne, nego reaguju nagonski – objašnjava Lukač.
Da je neodgovornost vlasnika glavni uzrok napada pasa koji su se u posljednjih nekoliko dana odigrali u gradu na Vrbasu, saglasan je i veterinar Goran Paraš.
– Vlasnik psa se tretira kao imalac opasne stvari, te on prvi treba da primjeti da li je pas agresivan ili ne. Ne može svako da ima psa kojeg hoće. Niko ne može promijeniti ćud psa, nego vlasnik treba da prepozna kakav je njegov pas i gdje treba da bude; da li negdje pod nadzorom, u boksu, dvorištu… Ovo što se desilo četvorogodišnjoj devojčici na Starčevici je strašno, nema nikakvog izgovora, niti opravdanja za vlasnika psa – rekao je Paraš za Srpskainfo.
Kakav će ishod ovog napada biti ne može reći, ali kaže da je jedno sigurno – pas koji jednom ugrize uvijek mora biti pod strogim nadzorom.
– Ukoliko se nakon desetodnevnog posmatranja utvrdi da pas nema bjesnilo, vraća se u ruke vlasniku, kojeg veterinar upućuje u to da pas nije socijalizovan, te da zahtjeva nadzor. Problem je što kod nas ne postoje komisije koje bi radile procjenu socijalizacije pasa, nego je tako nešto tek u pregovorima. Ipak, ušli smo u jednu proceduru zaštite, a to je obavezno čipovanje pasa, pa je svaki upisan u jedinstveni registar BiH. Ako pas iz bilo kojeg razloga napadne čovjeka, dijete ili čak drugu životinje, mi imamo podatke o njemu, te na taj način možemo vlasnika teretiti za taj stepen odgovornosti. Međutim, na taj način ne rješavamo nešto što se zove odgovorno vlasništvo – zaključio je Paraš.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu