Iz našeg ugla

Nisu oni lopovi, nego patriote

„Molimo, zaustavite kolonu.“ Izgovorena bar dva, tri puta zaredom, iz crnih, bijesnih limuzina, sa zatamnjenim staklima, ova rečenica mi se, još u najranijem djetinjstvu, urezala u pamćenje.

Nisu oni lopovi, nego patriote
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Nakon nje, kao po nekoj strašnoj zapovijesti, prosječna i ispodprosječna auta bi se sklanjala s puta, s rizikom da slete u kanal. Jer, mora gospoda da stigne na neke, mnogo važne, sastanke! Ovi što, pukom srećom i vozačkom vještinom, izbjegnu kanal, broje sebi u bradu, bace koju psovku, pa nastave dalje magistralom isprekidanom rupama, u svoju svakodnevicu, rupu bez dna.

Ali, nije to ništa. I danas im se sklanjamo. I danas brojimo u sebi i između sebe. Njima ćutimo.

I danas oni jure na neke mnogo važne sastanke, na kojima rade „za naše dobro“. Za razliku od one na magistrali, tu su već prilagodili brzinu ograničenjima koja sami diktiraju. 

A i zašto bi jurili ka boljem sutra, kad nam je, kako oni kažu, dobro i danas?!

Naši odabrani nas uče da se radujemo malim stvarima, jer one, zapravo, čine sreću. U tu čast, ispisujem sljedeće stihove:

Nije sreća para puna vreća, već je sreća kifli puna vreća!

Pročitajte još

Elem, dok oni zaustavljaju kolone na magistralnim putevima, ona, nepregledna, koja se broji, u tamo nekim, abnormalno visokim ciframa, postaje sve duža. Odlaze nam ljudi! I tu kolonu, nažalost, niko ne zaustavlja. I zašto bi? Ko im je kriv što nisu svjesni da se ovdje živi bolje nego igdje, da je šansa pružena svima, samo što bi oni radije da odu tamo negdje, gdje sunce ne grije kao naše, pa da se, onda, ovdje vraćaju u iznajmljenim automobilima i misle da su „neko i nešto“. Baš!

Zna se ko je „neko i nešto“, nemojte im to, čak ni u priči, oduzimati!

Da ne bude da samo citiram i parafraziram savremene „umjetnike“, hajde da se prisjetimo riječi velikog Vladislava Petkovića Disa. Unaprijed posramljena što sam ga, makar i u namjeri da budem ironična, stavila u isti koš sa gore (ne)pomenutima.

„Pomrčina pritisnula naše dane.“

E, upravo u toj pomrčini, ovi koji su „neko i nešto“ nisu lopovi, nego patriote! Nisu grešni, nego požrtvovani! A mi, koji pišemo i kritikujemo, strani smo plaćenici i izdajnici roda svoga! I jedno veliko „niko i ništa“. 

Zbog nas takvih, teško da će pomrčina postati svjetlost, koliko god da se “neko i nešto” za to žrtvuje i bori. Mo’š mislit’!

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu