Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

“NIZ OBRAZ SU MU LILE SUZE” Udovica Mirsada Kerića progovorila o tragediji, njene riječi BOLE

Hronika
Autor:

Foto: Instagram/Screenshot

Mirsad Kerić, muzičar i veliki prijatelj Šabana Šaulića koji je sa njim stradao u saobraćajki iza sebe je ostavio suprugu Ružicu koja je smogla snage da poslije sahrane ispriča kako su izgledali posljednji trenci života njenog muža, kada su morali da ga isključe sa aparata koji ga je držao u životu.

Mirsad Kerić, dugogodišnji prijatelj i saradnik Šabana Šaulića koji je upravljao “seatom” u nedjelju ujutru kada se dogodila stravična saobraćajna nesreća, nažalost, preminuo je neposredno poslije svog prijatelja legendarnog pjevača Šabana Šaulića.

Njegova udovica je ispričala kako je saznala za nesreću.

– Prvo sam vidjela da me Saša menadžer zvao, pa me onda zvao Bobi koji je bio s njima u kolima, pa me onda zvao i sin koji je bio u Koblencu i rekao mi da ne pravim stres, pošto je policija njih zvala i rekla da je sve u redu sa Mirsom, da je samo malo povrijeđen i da je u bolnici. Poslije toga sam još par puta pričala sa Sašom. Bila sam jednostavno zbunjena, jer Mirsad je nakon koncerta trebao da ide za Koblenc gdje mu živi mama. On dakle uopšte nije trebao Šabana da vozi za Diseldorf na aerodrom, pošto je klavijatura bila pozadi u automobilu i tu nije mogao niko više da sjedne.

Gepostet von Dennis Keric am Dienstag, 19. Februar 2019

Ali, Šaban je insistirao na tome da Mirsad njih vozi. Na Šabanovu inicijativu su krenuli ka aerodromu iako su bili ljudi zaduženi za Šabana i Bobija da ih voze na aerodrom, a ti isti su ih i uzeli sa aerodroma. Mirsad je zbog toga morao da klavijaturu pomjeri, uspravi tako da bude iza njegovog sjedala, da bi Bobi mogao pozadi da sjedne. Bobi je inače bio zadužen za Šabana da pazi na njega, da na vrijeme uzima tablete i sve ostalo što ide uz to. Mirso uopšte nije trebao tu ni da spava, dok su Šaban i Bobi trebali tu da spavaju poslije koncerta.

Mirso je trebalo poslije nastupa da ide za Koblenc, da posjeti mamu, baku koja je jako stara i da sa sinom Denisom prošeta gradom i pokaže mu mjesta gdje je igrao fudbal i bilijar. Taj dan je trebalo da bude kući oko 19 sati, i eto nikada mi nije došao. Ta vožnja Šabana i Bobija na aerodrom za Mirsu je bilo oko 70 kilometara obilaženja – ispričala je za Kurir neutješna udovica i dodaje: “Ta klavijatura koju je morao da pomjeri, premjesti da bi Bobi mogao da sjedne ga je ubila.”

– Ono što je poslije porodice volio najviše na svijetu, ono sa čim je novac za život zarađivao to ga je i ubilo – rekla je Ružica za pomenuti medij i otkrila kroz kakvu je agoniju i bol prošla kada je morala da isključe Mirsada sa aparata.

– Taj dan kada se sve dešavalo, sa našim kućnim prijateljem Alenom Krajinom otišla sam za Bilefeld gdje me čekao sin Denis. Doktori su nam rekli da sjednemo pored njega i da mu pričamo, imala sam osjećaj kao da će da se probudi. Doktori su mi rekli da su morali da mu otvore glavu zbog pritiska koji je bio na mozgu, ali su mi rekli da je za sada sve u redu, da se ne brinem mnogo.

Dali su mu i dvije injekcije zbog problema sa bubrezima, ali da je sve u redu. Smirena sam se onda vratila u Ofenbah zbog drugo dvoje djece, da bi narednog dana opet krenula za Bilefeld i ponijela Mirsadovu garderobu da bi mogao da se presvuče. Međutim, u međuvremenu se dosta toga izdešavalo. Dok sam se vozila za Bilefeld, njemu su testirali refleksne zone i shvatili su da je njemu mozak u stvari već bio mrtav. Tada je javni tužilac potpisao da se aparati koji su ga održavali u životu mogu isključiti.

Čekali su dok ja dođem, a sve smo imali neke prepreke na putu, od saobraćajnih nezgoda do ranjenih i mrtvih na putu. Kada smo na putu kratko stali, ispred automobila me je čekao moj sin Denis, ja sam ga pitala da li ima nešto da mi kaže, on je rekao da nema i da je sve u redu. Ja sam u tom momentu dobila neku snagu i samo sam željela što prije do bolnice da dođem. Tada je Denis uzeo i sve moje telefone i nije mi dao da pratim dešavanja na portalima i socijalnim mrežama. Od tog momenta nikome nisam vjerovala. Ispred bolnice me sačekao moj brat i pozvao me da zapalimo cigaretu i u tom momentu sam bila izgubljena. Kada smo došli na odjeljenje, prišao nam je doktor i pozvao me u sobu.

Doktor je bio upućen u to da ja koristim jake tablete poslije moje operacije, pa nisu smjeli da mi daju bilo kakve tablete za smirenje. Tada me je pogledao i rekao mi da moj Mirso nije izdržao. Ja sam udarila glavom u zid i rekla sam mu da ne smije gasiti aparate jer sam kontaktirala najbolje neurologe u Njemačkoj, jedan iz Berlina, a drugi iz Diseldorfa. Željela sam da ga oni pregledaju, da ga vrate, ali rekli su mi da sve to nije bilo moguće. Glavu su mu otvorili zbog toga što je javni tužilac to tražio. Doktor je po svojoj savjesti ne slušajući javnog tužioca mog Mirsu ostavio na aparatima dok mi ne dođemo i ne oprostimo se od njega. Kada smo ušli kod Mirsada, iz njegovog lijevog oka niz obraz su mu se slijevale suze, moj sin je te suze obrisao i želio da zauvijek ostanu na njegovom dlanu. Pala sam na koljena i molila doktore da ne gase aparate, nisam ni bila svjesna da ga aparati samo vještački održavaju u životu. Aparate su ugasili u 22.35, tada nas je moj Mirso napustio zauvijek – zaključila je Ružica Kerić za Kurir.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO