Ovi izbori, osim što imaju važnost za Njemačku, svakako su značajni za EU, ali i geopolitičke procese (Ukrajina, odnos Njemačke i SAD, saradnju EU i SAD).
Njemački politički sistem je jedan od najstabilnijih sistema svijeta prethodnih decenija, tako da su vanredni parlamentarni izbori svakako nešto što nije bilo očekivano da će zadesiti ovu zemlju. Ono što karakteriše Vladu Olafa Šolca jeste i koalicija tri stranke, što u novijoj istoriji Njemačke nije zabilježeno, jer posljednjih 50 godina prethodne vlade su bile sastavljene od koalicije dvije stranke, od čega je uvijek bila jedna od dvije velike stranke (SDP ili CDU), a koalicioni partner često bi bila manja stranka.
Sama kampanja je nametnula određene teme po kojima se građani u anketama najvećim dijelom svrstavaju u tri ključne kolone. Jednu kolonu predvodi aktuelni kancelar u ostavci Olaf Šolc sa SDP, drugu kolonu Fridrih Merc ispred koalicije CDU-CSU, dok treća pripada Alis Vajdel, političarki koja vodi AFD, koji se po mnogima anketama kreće k istorijski najboljem rezultatu.
Od značajnijih partija tu su Zeleni i Liberali, od kojih barem prvi svakako neće biti beznačajni u postizbornim kalkulacijama. Upravo ova činjenica, da na sceni prije izbora imamo tri vidljivije kolone koje same po sebi u ovom trenutku ne pokazuju spremnost za zajedničko sastavljanje nove vlade, čini neizvjesnijim postizborni period od očekivanih rezultata izbora. Naime, po nekoj praksi, SDP i CDU treba da budu stranke rotacije na vlasti što saradnju ove dvije kolone kao mogućnost ostaje po strani kao prioritet.
CDU sa CSU, po aktuelnim istraživanjima, očekuje 30 posto podrške, ali odbacuju mogućnost formiranja nove Vlade s AFD, koji se pozicionirao na drugom mjestu po istraživanjima zbog njihovih eksremistički stavova. Oko 15 posto podrške u ovom trenutku procjenjuje se da pripada SDP. Iza njih su Zeleni dok se Liberali bore za cenzus.
CSU kao partner CDU odbacuje saradnju sa Zelenim, dok AFD nije nikom prihvatljiv, a pogotovo SDP. Sve ove kalkulacije upravo vode u neizvjesnost pobjednika ovih izbora. Jedan od najrealnijih scenarija jeste i tzv. „velika koalicija“ CDU sa SDP, koju smo imali na sceni u vrijeme Angele Merkel. Ipak, zagovornici druge teorije govore da ne treba po svaku cijenu odbaciti i CDU s AFD, jer je Merc preko AFD glasova posljednjih sedmica pokušao progurati neke antiimigracijske inicijative u Bundestag, što stvara i najveći jaz između Šolca i Merca, iako su se u kampanji trudili pomalo štedjeti bez oštrih napada.
Kako god izbori u Njemačkoj završili svakako će pred novu Vladu na sto staviti dva važna pitanja, Ukrajinu i SAD. Njemačka je mnogo uložila u rat Ukrajine protiv Rusije, pa stoga inicijativa Trampa za okončanje rata po ambicijama Rusije nije naišla na podršku Šolca. AFD u slučaju nekog iznenađenja i ulaska u vladu svakako bi ovu inicijativu prihvatio i stavio na sto pred novu vladu kao uslov čime bi otvorio novi proces unutar EU po pitanju okončanja rata u Ukrajini.
Tramp je preuzimanjem vlasti u SAD već pokrenuo nove vjetrove prema EU, prije svega Njemačkoj, čime kao lider najveće sile priželjkuje novi kurs njemačke vlade, gdje kao ključnog partnera svakako vidi AFD. Ukoliko, kojim slučajem, SDP ostane i nastavi se voditi isti politički kurs, to samo po sebi sigurno neće uskoro dovesti do relaksacije odnosa između Njemačke i SAD.
Zbog svega ovoga svjetska scena s velikom pažnjom posmatra izbore u Njemačkoj, ali i postizborne kompromise, ukoliko političke elite Njemačke ne odluče ponovo u istoj godini na izbore.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu