Porodice ubijenih ni nakon pet mjeseci od nezapamćenog zločina, nisu se oporavile od gubitka najmilijih.
Tetka objavila potresne stihove
Tetka dječaka napisala je potresne stihove posvećene nikad prežaljenim sestrićima, prenosi Blic.
– Rane moje, danas sam vam srećna, u san ste mi došli,
rekli ste mi: “Tetka, mi nismo pošli?“
Ustala sam iz fotelje, udahnula sreću,
pomislila – nikad vas više sresti neću.
Tu smo se šalili, Vukana zadirkivali,
glasno se smijali, lopte zajedno igrali.
Rekao si, Jovane, sunce moje milo:
“Zezao sam te, tetka, ništa nije bilo.“
“Joco, to ti sanjaš, ja sam stvarno tu —
da opet pričamo, da ti brišem tugu.“
Rekla sam: “Nije to za šalu!“
A ti si mi pružio svoju ruku malu.
Pokušah je dotaći, al’ izmičeš mi ti:
“Doći ću opet, tetka, samo se ne brini.“
Sanjala sam još, al’ ne znam baš što,
vidjela vas u snu i radost mi bi to.
Probudih se… tišina, niko oko mene.
Zora samo svanula, a tuga već krene.
Jer shvatih bio je to samo san.
Tetkine ljepote, svratite bar jedan dan.
Bar na tren, da osetim vaš miris,
vašu radost, najčistiji mir svetli i tih.
Eto, noćas ste mi došli.
Danas neću plakati boriću se da vas bar opet dočekam u san – napisala je tetka.
Porodice ubijenih ni nakon pet mjeseci od nezapamćenog zločina, nisu se oporavile od gubitka najmilijih. Da bol ne jenjava, o tome svjedoči tetka dječaka koja svakodnevno na društvenim mrežama dijeli fotografije ubijenih sestrića i otvara dušu o bolu koji osjeća.
– Bili smo sretni. Svi smo imali zdravu djecu. Srce mojih roditelja bilo je puno. Svako od nas imao je neku svoju sreću, radost… I onda su Jovan i Vukan nestali. Polomljeni smo. Uništeni. Život nam je zauvijek poremećen. Svaki dan nas realnost sve dublje pogađa. Borimo se da ostanemo prisebni. Borimo se da Bog sačuva razum — i nama, i njihovoj majci i ocu, koji više nemaju snage. Krila su im slomljena. Tuga kakvu svijet ne poznaje. Biću s njima cijelog života, ali i ja klonem. Bol me razdire. Njihov jecaj mi u ušima odzvanja 24 sata. Njihova bol u očima me reže. Vapaj koji su nosili, kao da su im čitava brda bila na prsima. Lomi. Para. Kida. I sve što nam preostaje jeste molitva, da Bog sačuva razum onima koji su ostali. O njihovim ranama, nema sam. Nema reči. Samo tihi krik duše. Krvniče, kako ti ruka nije zadrhtala nad ove dve ptičice? Krvniče… da u paklu goriš – napisala je tetka na svoj Fejsbuk profilu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu