Aleksandar je imao nepune dvije, a njegova sestra Katarina četiri godine kada su ostali siročići. Čim im je otac nastradao, majka ih je napustila, nju i ne pamte. Baba Kovina i djed Stojan se staraju o njima. Oboje su bez penzije. Djeca nešto novca dobiju po slovu socijalne pomoći, neka crkavica im pripadne od očeve penzije to im je da prežive, napisala je autorka objave na Fejsbuku, a ljudi su istog trenutka počeli da se raspituju kako da pomognu djeci. Budite oprezni kada ovo vidite jer priča nije baš takva kakvom je predstavljaju.
Blic je 2015. pisao o mališanima povodom akcije “Srce za djecu”, a njihova potresna priča odjeknula je širom regiona. Živjeli su u trošnoj kući koju je njihov otac počeo da gradi prije smrti. Sanjali su o osnovnim stvarima, odjeći i obući i strahovali svaki put kada počne da pada kiša.
Danas, ponovo se priča o tinejdžerima, ali ovog puta u pitanju je dezinformacija i identična ispovijest kao ona od prije šest godina kada je Blic pisao o Aleksandru i Katarini iz Ponikovice kod Užica.
– Kad bih imao dovoljno para prvo bih seki kupio cipele, a babi veš-mašinu da više ne pere na ruke – rekao je tada 11-godišnji Aleksandar.
Redakcija Blica pozvala je njihovu baku Kovinu koja se od malih nogu sa suprugom brine o djeci. Sa druge strane se čuo prijatan, tih glas koji uliva sigurnost i razumijevanje.
– Dobro su dkeca, Aleksandar je prva godina srednje, a Katarina treća godina ekonomske. Imaju sve što im treba, dobijaju pomoć. Hvala vam na svemu, sve je u redu – kratko je rekla Kovina.
Njhova teška životna priča dobila je najlkepši epilog. Ljudi su prepoznali njihovu tugu i ponudili se da pomognu, čak i šest godina kasnije kada je ispovijest ove djece ponovo završila na društvenim mrežama, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu