Ovim riječima počinje bolnu ispovijest Z. M. iz Beograda, koja je prije više od 20 godina ostavila svoje dijete i nastavila dalje. Nikada je nije potražila.
Kako kaže, sa roditeljima se posvađala, muškarac sa kojim je zatrudnila prekinuo je s njom svaku komunikaciju.
Podrška su mi bile dvije drugarice i žena kod koje sam iznajmila sobu – priča ona.
Ova djevojka kaže da nije usamljena, napuštene djece je, nažalost, oduvijek bilo, a razlozi zašto se neko odlučio na taj korak često ostaju nepoznati. Za ovakav čin nema opravdanja, ali jedno je sigurno, niko iz te priče ne izlazi neoštećen.
“Otac je bio strog “
Ne želim da govorim u preciznom vremenskom okviru iz razumljivih razloga i molila bih da me shvatite. Dakle, bilo je to prije više od 20 godina, bila sam mlada. Otac je bio strog, a majka ga je slijepo slušala. Mladost ludost, a vremena teška, svi smo imali velike snove i težili ka nečemu boljem, pa tako i ja“, priča ova Beograđanka i nastavlja: “Momak s kojim sam ostala u drugom stanju bio je otprilike mojih godina i nije bio zreo i spreman da sam donosi odluke već su to roditelji uradili umjesto njega. Ljubav je slijepa i kao i na početku svake veze, sve je lijepo. Naravno, odmah sam pristala na sve i poslije kraćeg zabavljanja ostala sam trudna. Nisam u početku ni znala niti razmišljala o tome, ali kada sam shvatila o čemu se radi, razmišljala sam kad je pravi trenutak da kažem, maštajući o tome kako se on raduje našem djetetu i da je to ljubav za cijeli život. Kažem, bili smo mladi – dodaje ova Beograđanka.
Da neće biti vjenčanja, kao i da on nikako ne želi da bude otac, Z. M. je naslutila kada je šetajući Kalemegdanom izgovorila rečenicu: „Želim da budem tvoja žena“. Uslijedio je hladan tuš, “šamar” koji će zauvijek pamtiti – odgovorio je da od toga nema ništa, a onda je počeo da izbjegava…
“Bacio mi u lice novac za abortus”
– Moje dvije drugarice znale su da sam trudna, roditeljima nisam smjela da kažem ništa. Nadala sam se da će on da popusti. Međutim, počeo je da me izbjegava. Nije ga bilo u gradu, na onim mjestima gdje smo se nalazili. Zvala sam telefonom i za mene nikada nije bio kod kuće, sve dok nisam zamolila drugaricu da pozove i predstavi se kao neka druga osoba i upalio je, javio se. Pošto mi je knedla bila u grlu, ona je nastavila da razgovara sa njim, međutim on za mene nije htio da čuje i posle kratke prepirke rekla mu je da sam trudna. Muk. Drugarica nam je ugovorila sastanak i on je shvatio da nema kud – priča nesrećna žena.
Kada je došao, bio je rumen u licu i kasnio je, objašnjava Z.M. Bio je nervozan i bijesan, a to rumenilo, kako je kasnije shvatila bili su šamari koje je, kako pretpostavlja, dobio od svog oca. Bacio joj je u lice novac za abortus i rekao da on sa tim ne želi da nema nikakve veze.
Razgovor sa roditeljima
Iako je vrijeme brzo prolazilo, stomak još nije bio toliko vidljiv. Pošto je abortus već bilo nemoguće obaviti, nije joj preostalo ništa nego da porazgovara sa roditeljima. Mislila sam da će majka razumie, pa sam se njoj i povjerila. Ali do nje je bilo nemoguće doprijeti… Kao da je bila gluva i slijepa za mene, samo je rekla – vidjećeš šta će ti otac reći, ako mu smiješ na oči. Bila je takva, jednostavno mislila je da je meni dovoljno da imam šta da jedem, da imam odjeću i obuću, krevet i da je roditeljska dužnost vrijeme završena. Bila je kruta prema meni, a otac, još gori. U suzama, otišla sam ocu i kao iz topa rekla da sam trudna.Sjedio je za stolom i popravljao tranzistor, podigao je pogled i rekao da od danas nema kćerku. Poznavajući njega, to je bilo to. Uzela sam na brzinu nešto stvari i u suzama uputila se kod tetke. Moja majka je brže bolje njoj telefonirala, te je ova još s prozora gdje me čekala osula paljbu kako sam mogla obrukati porodicu – priča svoju bolnu ispovijest.
Do kasne trudnoće morala je da radi
Ni od tetke nije dobila veliku podršku, već gomilu kritika. Doduše, dobila je nešto novca i ručak i to je bilo to.
-Pozvala sam drugaricu koja je zamolila roditelje da nekoliko dana ostanem kod njih. Nisu ni njeni “širokih shvatanja”, ali kako, tako prihvatili su me da se barem naspavam i odmorim tih nekoliko dana. Nisu bili oduševljeni, ali nisu bili ni neprijatni prema meni. Provele smo sate i sate u razgovoru šta da radim i kako, s obzirom na to da nešto novca što imam neće potrajati ne znam koliko. Iznajmila sam sobu kod jedne starije gospođe, pokušala da nađem neki posao dok još uvijek mogu da radim. U samom startu iskreno sam rekla kakav problem imam, ona je bila od onih što razumiju šta je mladalački život, pa joj nije bio problem da primi na stan trudnu djevojku. Čak mi je i pomogla da nađem posao kod njenog rođaka dok sam još mogla da radim. Srećom, trudnoća je bila stabilna i bez ikakvih poteškoća, a možda samo o tome nisam ni imala vremena da razmišljam. Radila sam skoro do osmog mjeseca, čistila, prala sudove, pomagala oko ručka, tako da sam sve vrijeme bila u pokretu – sjeća se Z. M.
Na porođaju shvatiš da si sama
A onda je došao taj trenutak – porođaj. Bilo je lako, sve je išlo brzo, a ona je, kaže, odavno shvatila da nema gdje sa detetom, da nema krov nad glavom i da je sama. Kako objašnjava, detaljno je saopštila svoju odluku i shvatila da bi djetetu bilo bolje u drugoj porodici, prenosi Blic.