Međutim, stručnjaka koji se bave ovim ozbiljnim oboljenjem, a koje bi moglo posebno doći od izražaja nakon pandemije virusa korona, jer je povezano i sa virusima i virusnim infekcijama, u čitavom svijetu ima malo.
Na Balkanu i Jugoistoku Evrope ovom problematikom bave se samo laboratorije u Beogradu, Banjaluci, Zagrebu, Ljubljani i Univerzitetska bolnica u Beču.
Među pionirima ove oblasti je i profesor Branislav Milovanović, osnivač Neurokardiološke laboratorije u KBC Bežanijska kosa i predsjednik Udruženja za neurokardiologiju Srbije.
On već nekoliko godina i u Banjaluci jednom mjesečno pregleda pacijente iz BiH, kod kojih se testiraju funkcije autonomnog nervnog sistema specijalnim TILT testom. Glavne promjene kod sindroma hroničnog umora dešavaju se, naime, na nivou autonomnog nervnog sistema.
Uzroci sindroma hroničnog umora ili CFS su nedovoljno poznati, ali je to multisistemna bolest. Istraživači nagađaju da faktori koji doprinose razvoju CFS mogu uključivati infektivne agense, oslabljeni imunološki siste, stres i hormonalna neravnoteža. Takođe je moguće da su neki ljudi genetski predisponirani za razvoj CFS-a. Mada se CFS ponekad može razviti nakon virusne infekcije, nije pronađeno da jedna vrsta infekcije uzrokuje oboljenje. Dijagnoza se postavlja na osnovu većeg broja karakteristika, od kojih je najčešća teška mentalna i fizička iscrpljenost koja se pogoršava naporom, a traje najmanje šest mjeseci – kaže dr Milovanović u razgovoru za Srpskainfo.
Često je praćen psihosocijalnim problemima poput depresije, anksioznosti, vokacionih teškoća i porodičnih konflikata. U ekstremnim slučajevima dovodi i do tzv. „izgaranja“.
Za ovo oboljenje, međutim, nema lijeka, odnosno mnogo je problema i u liječenju i ono zahtijeva liječenje cijelog organizma.
Glavni dokaz za ovu bolest su upravo promjene na autonomnom nervnom sistemu, koje se otkrivaju TILT testom, ali centri za ovo testiranje su vrlo rijetki i traže visoko sofisticiranu opremu i obučenost kadra.
Doktor Milovanović kaže da se funkcionalni kapaciteti oboljelih od CFS veoma razlikuje od osobe do osobe.
– Dok neki bolesnici vode relativno normalne živote, ostali su posve vezani za krevet i nesposobni da brinu za sebe. Više od polovine oboljelih nesposobno je za rad, a gotovo dvije trećine zbog svoje bolesti ima smanjenu radnu sposobnost. Više od polovine oboljelih je na bolovanju, a manje od petine radi puno radno vrijeme – navodi on.
U svijetu već postoji dosta udruženja pacijenata sa sindromom hroničnog umora i sličnim bolestima, a prošle godine takvo udruženje je osnovano i u Srbiji, s tim da obuhvata i pacijente sa krizama svijesti. U Srbiji je, ističu iz ovog udruženja, sve više pacijenata sa ovom bolešću.
– Oboljenje je jako ozbiljno i ako se ne prepozna na vrijeme, može dovesti do ozbiljnih posljedica. Kada kažete nekome da imate sindrom hroničnog umora, obično vas ne shvataju ozbiljno. Ljudi pomisle da ste hronično umorni, a velika je razlika između sindroma hroničnog umora i hroničnog umora. Simptoma ima mnogo. Glavni je konstantan umor, koji traje duže od šest mjeseci i ne prolazi ni poslije dugog odmaranja. Potom se javljaju česte virusne i bakterijske infekcije, stalno je prisutna temperatura, obično ona od 37.2. Tu su u bolovi u mišićima i zglobovima, glavobolje različitog intenziteta, često praćene ukočenim vratom – nabraja samo neke od simptoma Ina Ignjatović, predsjednica Udruženja oboljelih od sindroma hroničnog umora i krize svijesti SHUKS iz Srbije, u susret 12. maju koji se obilježava kao međunarodni dan hroničnih, imunoloških i neuroloških bolesti, kao dan podizanja svijesti o ME/CFS i fibromialgije.
Ovo oboljenje, kaže, napada češće žene, a neki se bore i sa problemima u kretanju, osjećajem unutrašnjeg sagorijevanja itd. Put većine pacijenata do dijagnoze je dug i mukotrpan.
– Sa svim tim simptomima koje imate krenete na ispitivanja kod ljekara i, navodno, je sve u redu. Ne dobijete nijedan konkretan odgovor za simptome koje imate. Možda se eventualno desi, a to bude i najčešće, da vas pošalju kod psihijatra, a onda i on nema dijagnozu koju bi vam dao. I tako se možete godinama vrtjeti u krug dok ne dođete kod pravog specijaliste i dobijete dijagnozu koja, kad nekom kažete, bude neshvaćena zbog svog naziva. Dijagnoza je i te kako ozbiljna i može imati fatalne posljedice, a jedna od njih je i da završite u invalidskim kolicima – ističe ona, dodajući da je pacijentima drago da od skoro postoje slična udruženja i u drugim državama bivše Jugoslavije, poput Hrvatske i Slovenije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu