Ovo dvoje astronauta u junu je otišlo u orbitu na osmodnevnu misiju, ali su zbog kvara na letjelici Boing Starlajner morali da ostanu u ovoj nebeskoj laboratoriji devet mjeseci.
Iako su već dugo u svemiru, dvoje astronauta nisu postavili rekord po broju dana provedenih u orbiti.
Taj rekord, kada je riječ o ukupnom broju dana, drži ruski kosmonaut Oleg Kononenko sa 1.110 dana u orbiti tokom pet dugih misija, dok je rekorder po broju dana u jednoj misiji sovjetski i ruski kosmonaut Valerij Poljakov, koji je „u cugu“ bio u orbiti čak 437 dana.
Međutim, i bez rekorda, boravak u svemiru nije nimalo lak za ljudsko tijelo. Kako piše Gardijan, nedostatak gravitacije izaziva značajan i nepopravljiv gubitak gustine kostiju. Dovodi do slabljenja mišića, od ruku i nogu do srca, koje zato što ne mora da pumpa boreći se sa gravitacijom, radi mnogo slabije.
Količina krvi u tijelu se smanjuje, a menja se i način na koji ona teče kroz organizam. Negdje slabi, što može da dovede do stvaranja trombova. Takođe, ni ostala tečnost ne može da ide nadole lako. Tečnost se gomila u njihovoj glavi, pa oni stalno imaju utisak da su prehlađeni. Sva čula slabe, što je vjerovatno dobra stvar jer gore jako smrdi na letjelicu u kojoj ima posjetilaca već dvije decenije, ali ne mogu da se otvore prozori – rekao je Alan Dafi, astrofizičar sa Univerziteta Svinburn.
Nakon povratka na zemlju astronauti se muče da hodaju, imaju nesvestice i loše vide. Gomilanje tečnosti mijenja oblik očiju, pa su one otečene. To se uglavnom vraća u normalu poslije nekog vremena, ali možda im budu potrebne naočare tokom ostatka života, dodao je Dafi.
– Mozak postaje pun tečnosti – rekao je Meng Lou, profesor i direktor radiologije i neurologije na Univerzitetu Monaš.
Dr Dženifer Fogarti, šef na Medicinskom istraživačkom institutu za svemirsko zdravlje Koledža Bejlor, rekla je svojevremeno za ABC News da se najveći problemi sa gubitkom mišića i mase kostiju dešavaju tokom prvih mjeseci, a onda se tijelo prilagođava. Jedan od najvećih problema po povratku na Zemlju je održavanje ravnoteže jer se gravitacija promenila. Mnogi od njih jedva i stoje i hodaju. Kako koordinisati pokrete poput hoda kada to niste radili neko duže vreme, a tek kako održavati ravnotežu? Kada se ta dva spoje, dolazi do specifične, teške situacije i to je dobro istraživano po povratku astronauta na Zemlju – rekla je ona.
Što je misija duža, to je više vremena potrebno da se ponovo aklimatizuju na uslove na Zemlji. Poslije misija od četiri do šest mjeseci potrebno je od dva do tri dana. Za duže misije potrebno je čak i više.
Jedno veliko iznenađenje je to što zbog lebdenja odeće koža bude kao kod bebe, dodao je Dafi. Nakon povratka, neki od njih imaju ojsećaj da je odeća na njima poput šmirgle.
Vjerovatno najopasnija stvar u svemiru je radijacija. Zemljina atmosfera i magnetno polje štite nas od kosmičke radijacije, dok u orbiti ta zaštita slabi. Ne samo da su astronauti izloženi većoj količini radijacije nego na Zemlji, ali radijacija može da predstavlja značajan rizik – navodi NASA.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu