Danas vas upoznajemo sa životom žena u Pakistanu.
Tri stuba ideologije
U savremenom Pakistanu, sudbina žena veoma varira. Sve zavisi od toga u kojoj je porodici djevojčica rođena. Ako je porodica imućna, živi u glavnom gradu i svi imaju posao, onda djevojke mogu da se obrazuju i kasnije nađu posao: od učiteljice do medicinske sestre. Ili raditi u porodičnoj kompaniji. Ali takva sloboda nije dostupna siromašnim ženama rođenim u provinciji. Primorani su da ostanu kod kuće i imaju djecu.
Pakistanski ideološki savjet izdao je tri uputstva za žene.
Medicinske sestre i doktorke ne bi trebalo da pregledaju ili njeguju pacijente muškog pola.
Muž može da tuče svoju ženu, ali ne jako. I tako, radi prevencije, da ona ne bi poludjela od dobrote.
Odvođenje djeteta na 120 dana ili više je ekvivalentno ubistvu.
Prvo dijete mora biti dječak
I ništa drugo. U Pakistanu se vjeruje da Bog voli porodicu ako pošalje prvorođeno muško dijete. I ne voli ako se prva rodi djevojčica. Nije neuobičajeno da muževi tuku svoje žene koje im nisu rodile mušku djecu. Ako se dugo očekivani sin ne rodi, onda je žena kriva. Svake godine mnoge žene stradaju od batina, ali ne mogu ništa da urade – obraćanje policiji je beskorisno, jer i sama policija često ima iste stavove o djeci.
Nema pravo na lično mišljenje
Žene u Pakistanu imaju skoro identična prava kao djeca – stalno ih prate, kontrolišu njihovo vreme i radnje, a ono što je muškarcima dozvoljeno, ženama nije.
Svake godine i do 1.000 žena postane žrtve, uglavnom zato što se usuđuju da se protive mišljenju svojih rođaka ili muževa.
Žena ne može da se svađa sa svojim mužem. Ona je dužna da bespogovorno ispunjava njegove želje, čak i ako je bolesna.
Odjeća: od farmerki do burke
Žene su najsrećnije u Islamabadu. U prestonici im je dozvoljeno da rade za najam, primaju platu i manje zavise od muževa nego u provinciji. Zato se dame ovdje oblače slobodnije nego u drugim regionima. Često možete vidjeti djevojke u farmerkama i gotovo evropskoj odjeći, iako bez ikakvih ukrasa i vulgarnosti. Izrez i otvorena leđa su ovdje zabranjeni.
U provincijama mnoge žene nose burke – ovaj ogrtač potpuno sakriva figuru i lice, ostavljajući samo ruke i stopala, kao i oči, otkrivene.
Ali najčešće žene preferiraju tradicionalnu odjeću, šalvar kamiz – za nas čudnu kombinaciju haljine, šala i bluze od tanke tkanine.
Mladoženja ne vidi mladu
U prestonici dječaci i djevojčice uče odvojeno i ne sanjaju da ljubav sretnu na ulici. To u Pakistanu nije prihvaćeno. Roditelji biraju nevjeste za svoje sinove, pokušavajući da se srode sa povoljnim komšijama ili poznanicima. Sin i kćerka su u obavezi da prihvate izbor svojih roditelja, inače bi se stvar za njih mogla veoma loše završiti.
Djevojci se pokazuje fotografija potencijalnog mladoženje i u nekim slučajevima može odbiti određenog kandidata. Ali nećete moći zauviek birati. Ona se ipak mora udati željela to ili ne.
Svadba traje 4 dana. Prvih dana mladoženja ne vidi mladu; Porodice razmijenjuju poklone i planove za zajedničke poslove. Posljednjeg dana slavlja mladu odvode u mladoženjinu kuću i tamo ostavljaju zauvijek. Ovdje nema razvoda, i nije važno kako će se odvijati životi mladih ljudi.
Žena je odgovorna za svog muža
I to ne samo imovinu, već ponekad i život. U Pakistanu, kao i u susjednoj Indiji, sačuvan je monstruozni običaj uništavanja žene ako je njen muž počinio zločin. Ovdje su žene, neudate sestre i kćerke muškaraca koji su nešto „uvrijedili” zajednicu i dalje izloženi nasilju.
Inače, isti običaj je donedavno postojao u Egiptu i Turskoj, iako su danas ovi slučajevi rijetki, slična „osveta” se dešava svake godine, što je nemoguće sprečiti.
Žena može biti predmet odmazde zbog odbijanja da se uda za određenog „mladoženja“. Ako nije pristala da se uda za određenog muškarca, njegova porodica može da je presretne na ulici u ubije.
Ne možete se kupati
U Pakistanu je običaj da se kupaju stojeći, što znači da kadu niko nema. Najviše imaju tuš, ali ga ponekad i nemaju – u siromašnim porodicama kupaju se na česmi u dvorištu. Možete zamisliti koliko je ženama teško. Ali i dalje treba da brinu o djeci i starima.
U provincijama je tradicionalna pakistanska kuća podijeljena na dvije polovine – žensku i mušku. Samo muž ili otac imaju pravo da uđu na teritoriju žene. Ali to ne znači da se žena može sakriti na svojoj polovini. To znači da ona ne može biti punopravna gospodarica cijele kuće, već samo na mjestu koje joj je dodjeljeno.
U životu pakistanskih žena postoji još jedna neprijatna tradicija – žensko obrezivanje. Ovo se radi kako bi muž dobio više zadovoljstva od intimnog života, a žena, naprotiv, ne može ni da razmišlja ni o čemu drugom osim o bračnoj dužnosti. Obrezivanjem, žena gubi mogućnost intimnog zadovoljstva. S obzirom da obrezivanje obavljaju iscelitelji u nehigijenskim uslovima, svake godine desetine djevojčica umiru od sepse i komplikacija nakon takve „intervencije“, piše Stil.
Mnoge žene u Pakistanu nemaju penziju. To je zbog činjenice da većina njih ne radi zvanično, već radi u korist porodice. Međutim, ovdje niko o tome ne razmišlja. U velikoj porodici iste žene brinu o starima. A kada ostare, čuvaju ih djeca i rođaci.
Kada gosti dođu u kuću, uloga žene je da pripremi hranu i očisti dnevnu sobu. Muškarci služe hranu gostima, sipaju i čaj i slušaju lijepe riječi o njihovom gostoprimstvu. Ženama je zabranjeno da posjećuju goste bez dozvole svog muža.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu