Prema podacima Fonda za upravljanje nekretninama pri IRB RS, Vlada je na Srpsku prenijela suvlasnički udio od 3,53 odsto rudnika „Miljevina“ u hotelu „Đuro Salaj“ u hrvatskom Gradcu, te odmaralište u Biogradu na moru i odmarališta u Rogaškoj Slatini u Sloveniji, koja su nekada bila u vlasništvu RŽR „Ljubija“ Prijedor.
Na Srpsku je upisan stan koji se koristio kao poslovni prostor u Beogradu i kuća u Malom Lošinju u Hrvatskoj, koji su bili u sastavu Rafinerije nafte Brod, kao i dva odmarališta u Lukoranu, na ostrvu Ugljan i odmarališta u Bristu, u Hrvatskoj.
Takođe, Vlada RS je dala saglasnosti za prodaju putem stečaja skladišta u Beogradu, polovine trosobnog stana u Zagrebu i dijelova poslovnih prostorija preduzeća „Bilećanka“ u Skoplju. Na isti način Vlada je odobrila prodaju poslovnog prostora u Ljubljani i odmarališta u Biogradu na moru, preduzeća FAM „Jelšingrad“.
Prema podacima IRB, sve te nekretnine su devastirana odmarališta (od kojih je jedna zgrada renovirana sredstvima zakupca), poslovni prostor, skladište, garaža. Nijedna nekretnina nije izdata u zakup od strane IRBRS.
Međutim, sigurno je da je to samo dio višemilionske imovine koju su nekadašnja društeva preduzeća posjedovala u republikama bivše SFRJ. Sva ta imovina kojom nisu mogli raspolagati morala je da bude upisana u pasivni podbilans prilikom izrade programa privatizacije u RS, odnosno nije smjela da bude prodata. Nakon toga je Vlada imovinu svojim odlukama prenosila na RS. Ali, očigledno je da to nisu uradila sva preduzeća.
Drugi problem je različito tumačenje sporazuma o sukcesiji između bivših republika, pa tako jedni smatraju da je imovina preduzeća iz RS njihova gdje god da se nalazi, dok je prema drugima sva imovina koja se nalazi u republikama pripala tim republika, ma gdje bila centrala preduzeća.
Fond za upravljanje nekretninama osnovan je 2008. i uspostavio je bazu podataka o nekretninama u inostranstvu na osnovu podataka koja su preduzeća prijavila u programu privatizacije. Ogromna većina prikupljenih informacija je neupotrebljiva, a brojna imovina prodata ili na drugi način postala nedostupna prije formiranja Fonda. IRB RS je za svu imovinu koja je bila upisana u aktivu (početni bilans stanja, što znači da je postala predmet privatizacije) ili imovinu koja je bila upisana u pasivni podbilans, a za koju je utvrđeno da je prodata, uputila Pravobranilaštvu RS. Na zahtjev MUP RS i Komisije za reviziju privatizacije takođe su prosljeđivane informacije o imovini tim organima na dalju istragu – kažu za „EuroBlic“ u IRB RS.
Policiju smo pitali da li vodi ili je vodila istragu o raspolaganju imovinom RS u inostranstvu, ali za sada iz MUP nismo dobili odgovor. Informacije nismo uspjeli da dobijemo ni u Komisiji za reviziju privatizacije.
Novak Kondić, koji je bio ministar finansija RS od 1998. do 2001, u vrijeme kada je počela privatizacija, ne sjeća se da je tadašnja Vlada ikada razmatrala pitanje imovine u inostranstvu.
– Znam da su neki ljudi u to vrijeme pravili spisak naše imovine u Srbiji, ali se ne sjećam pojedinosti. Znam da je Grad Banjaluka bio vlasnik dječijeg odmarališta u Podstrani u Hrvatskoj, na samoj obali mora, koju je prodao za neku mizernu paru. Nemojte me držati za riječ, ali koliko se sjećam, za oko 170.000 maraka. To je takvo nacionalno bogatstvo, ali šta da radimo. Ne znam da li je to bilo prema tadašnjem planu privatizacije – kaže Kondić za „EuroBlic“.
Svetlana Cenić, ministarka finansija od 2005. do 2006, tvrdi da je tada tražila spisak imovine iz pasivnog podbilansa i broj zaposlenih, što je i urađeno. Takođe se ne sjeća detalja, ali smatra da je na spisku u to vrijeme bilo više imovine nego sada.
– Možda su je rasprodali u međuvremenu. Nije bila dobra volja preduzeća da li će da prijave imovinu u inostranstvu. Oni su 1998. morala da daju sve podatke o imovini. Popis sam tražila upravo zbog toga što je dolazilo do neovlaštene prodaje, bez saglasnosti Vlade, što je krivično djelo. Vlada je samo razmatrala, a sve drugo je bilo na istražnim organima. Takođe, u to vrijeme se pregovaralo sa Hrvatskom. Tadašnji predsjedavajući Savjeta ministara BiH Adnan Terzić je bio za to da imovina pripada onome na čijoj se teritoriji nalazi. Mi smo bili protiv jer je više naše imovine bilo u Hrvatskoj nego njihove u BiH. Poslije toga su nas smijenili i to je završilo ko zna gdje – kaže Cenićeva.
Srpska ne može da ulaže
Dinamiku prodaje nekretnina u inostranstvu određuje prodavac kada Vlada RS da saglasnost za prodaju, kažu u Fondu IRB RS.
– Obzirom da se nekretnine nalaze na teritoriji drugih država ne postoji mogućnost da Srpska ulaže u njih. Djelatnost Fonda nije da nekretnine drži u vlasništvu i da vrši dalja ulaganja u njih – navode u IRB RS.
Šukalo: Gdje je izvještaj
Poslanik u Klubu PDP Adam Šukalo kaže da Narodna skupština RS još nije razmatrala izvješaj o radu IRB RS i njenih fondova ni za 2015. godinu jer ga je Vlada svojevremeno povukla iz procedure.
– Fond za upravljanje nekretninama i potraživanjima RS potpuno je netransparentan. Ali, imajući u vidu sporazum o sukcesiji imovine SFRJ, čudi me da su išta mogli da upišu u vlasništvo RS – kaže Šukalo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu