U knjizi je otkrila da je roditelji nijednom nisu poljubili niti pohvalili. Majka ju je tukla, čupala za kosu, govorila joj da je beskorisna i nazivala je prostitutkom nakon što ju je po prvi put poljubio dječak, kada je imala četrnaest godina.
Kao tinejdžerka, vjerovala je da je “užasno ružna”. Imala je, kako se sjeća “veliki nos, mnoštvo bubuljica, užasnu frizuru, ortopedske cipele i naočare s vrlo debelim staklima”.
Nekad neugledna djevojčica, danas je umjetnička ikona, muza Rikarda Tišija i vrlo lijepa žena.
Svoje je odrastanje Marina Abramović opisala u brutalno iskrenoj autobiografiji “Hod kroz zidove” .
Prethodile su joj mnoge polemike, pa i ona koja je nastala nakon što je u javnost “iscurilo” kako u knjizi piše da je tri puta imala pobačaj, jer nikad nije željela djecu.
Kako je priznala u jednom od rijetkih intervjua od tada, u Gardijanu, razočarala se reakcijama i napadima.
– Svidjelo mi se kako je jedan od forumaša napisao da niko ne pita Džordža Klunija zašto nema djecu. Ostalo je bilo vrlo licemjerno.
U memoarima je dalje, napisala kako je u njenom djetinjstvu bilo i mnogo krvi. Kada je izgubila svoj prvi dječji zub, krvarenje se nije zaustavljalo tri mjeseca, a kada je dobila prvu menstruaciju, trajala je deset dana. Autobiografija Marine Abramović je beskompromisna ispovijest, kao i svi njeni performansi, u kojoj su život i umjetnost u neraskidivoj vezi.
Majka, Danica i otac Vojo bili su partizani, tamo su se i upoznali.
– Bila je to prelijepa priča. Ona je bila lijepa, on zgodan, jedno drugome su spasili život. Majka je bila odgovorna za prevoz ranjenih partizana. Otac je dolazio iz siromašne porodice, majka iz bogate. Sjećam se da je moja baka pričala da je majka kada je otišla u partizane iza sebe ostavila šezdeset pari cipela. Komunizam je za nju bio apstraktna ideja, nešto što je naučila u školi čitajući Marksa i Engelsa. Postati partizanka bio je idealistički odabir, čak i pomodni.
Za umjetnost se odlučila vrlo mlada. Prijatelj njenog oca posjetio ih je i pokazao joj jedan umjetnički proces, nabacio je niz boja na sliku, spalio tu sliku, i rekao joj je kako je riječ o zalasku Sunca. Marina Abramović vjerovala je da je to fantastičan prizor. Odlučila je nakon toga da studira umjetnost, ali njene ideje su bile radikalnije.
Život bez straha
Prvi radikalniji performans izvela je u Edinburgu, “Ritam 10”, raširila je prste ruke i igrala se nožem, svaki put kada bi se ranila, popila je žestoko piće (inače nikad ne pije), uzela ponovo nož, i nastavila.
U doba kada je izvela navedeni performans, živjela je vrlo konzervativnim životom, u Beogradu, u stanu sa svojom majkom, kod kuće je morala da bude do deset uveče. Kada je bila 14-godišnjakinja, namjerno je krenula da prereže venu, ali baka ju je pronašla i spriječila, majci nisu nikad rekli.
Legla je i usred zapaljene zvijezde, skoro se ugušila.
– Uvijek sam osjećala strah, i s tim osjećajem sam se suočavala u svojoj umjetnosti. Zvijezda petokraka je bila u svakoj školskoj knjizi. Bila je simbol restrikcije i kontrole, i željela sam da se oslobodim toga tako da se suočim s ovim simbolom. Kada je njena majka otkrila šta joj sve kćerka radi u ime umjetnosti, bacila joj je staklenu pepeljaru u glavu, rekla je da joj je “dala život” i da će joj ga sada “uzeti natrag”.
Od obostranih nevjera i nasilja do seksa utroje
Jedan isječak iz memoara Marine Abramović nekoliko dana prije izlaska cijelog djela objavljen je u britanskom Gardijanu.
U objavljenom poglavlju umjetnica se vraća u vrijeme kada su ona i njemački umetnik Ulaj bili u Australiji i dobili ideju da izvedu performans radnog naslova “The Lovers”. Plan je bio da će par stati na suprotne strane Kineskog zida i hodati dok se (nakon što svako pređe po 2500 kilometara) ne susretnu, a na sredini građevine trebali su da se vjenčaju.
Početak njihova kraja bio je kada su izvodili “Nightsea Crossing”, u kojem su u danima po osam sati dnevno sjedili u stolici jedno naspram drugog i gledali se u oči. Ulaj zbog bola u abdomenu nije uspio da izdrži do kraja, a Abramovićeva je izvela performans onako kako su ga zamislili. Osjećao se poniženo.
Status quo u njihovoj vezi trajao je još dvije godine. Par je u to vrijeme od prijatelja i javnosti skrivao činjenicu da im je veza u raspadu. Uskoro je Abramovićeva priznala Ulaju da ga vara s jednim francuskim piscem, na šta joj je on takođe otkrio identitet svoje ljubavnice. Nakon priznanja pitala ga je da li želi s njom i svojom ljubavnicom da ima seks utroje, na šta je on pristao. Tu je situaciju opisala kao prilično bolnu.
– Bilo je poput jednog od mojih performansa, samo što je to bio stvarni život. Nisam htEjla da to bude stvarno. Nisam osjećala ništa. Kaže se da ljudi koje, na primjer, udari bus i zbog toga izgube nogu ne osjećaju bol jer njihovi živci jednostavno ne mogu prenijeti toliko boli mozgu. Namjerno sam se odlučila na taj potez, da ga otjeram od sebe. Ali cijena je bila vrlo visoka – rekla je ona, piše ŽenaBlic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu