Ovo, jecajući, grčevito stežući njegovu fotografiju, za Novosti govori Ana Conić, djevojka Nikole Lukića (26), sa Uba, koji je preminuo kada ga je, kako se sumnja, staklenim dozerom za šećer u glavu udario Lazar M. (46), kojem je odlukom Višeg suda u Valjevu određen pritvor. Osumnjičeni je u kafić, saznajemo, došao pijan, počeo da provocira goste za stolom za kojim je bio i Nikola, pa se posvađao i sa vlasnikom lokala.
– Zabavljali smo se četiri godine – priča Ana.
– U junu treba da diplomiram i planirali smo poslije toga da otpočnemo zajednički život. Svi naši planovi odjednom su se raspršili. Njegova posljednja SMS poruka bila je da mu je opet loše, da je krenuo u bolnicu u Valjevo. Zamolila sam ga da se obavezno javi poslije pregleda. Odgovor nikad nije stigao – reklaje ona.
Ana kaže da je Nikola sve vrijeme pokušavao da smiri situaciju i razvadi Lazara M. i gazdu “Londona”. U jednom trenutku, osumnjičeni je gazdu počeo da udara pesnicama, te uzeo dozer za šećer sa stola i njime pokušavao da razbije staklo na ulaznim vratima kafića. Vratio se do stola, nastavio svađu sa gazdom i dozerom udario mladića.
– Nikola je došao kući, u jednom trenutku mu je pozlilo, pa smo ga tata i ja odvezli u Hitnu službu Doma zdravlja na Ubu – kaže njegova sestra Nevena.
– Dežurna ljekarka obavila je sve preglede, uradili su brze neurološke testove na koje je reagovao sasvim u redu. Imao je malu posjekotinu na glavi, pa su mu stavili flaster. Bilo mu je dobro i vratili smo se kući. Nepun sat kasnije mu je opet pozlilo.
Odmah su se uputili u UC Opšte bolnice Valjevo, ali je Nikoli bilo sve lošije.
– Umro je na očevim rukama – govori Nikolin ujak Dejan Mijušković.
– Tu scenu pamtiću cijeloga života. Ekipa u sanitetu ubskog Doma zdravlja sve je učinila da ga spasu, ali nažalost pomoći nije bilo. Kad smo u subotu oko pet ujutru stigli u bolnicu, njegov otac i ja smo Nikolu iznijeli iz saniteta, jer nikog od osoblja UC nije bilo. Poslije nekog vremena, pojavio se jedan ljekar, pospan, Nikoli koji je beživotno ležao na kolicima nije ni prilazio, iz daljine ga je samo pogledao, pitao nas čime je i gdje zadat udarac. Niko nije ni pokušao da, eventualno, uradi reanimaciju. Došlo je njih troje u bijelim mantilima, a vozač saniteta ubskog Doma zdravlja vikao je na njih zašto niko nije čekao, kad je javio da dovozi hitan slučaj. Nikolu su prekrili bijelim čaršavom i otišli… – priča ujak.
Nikola nikada nije popreko pogledao, niti nekoga uvrijedio, uputio ružnu riječ – kažu njegovi drugovi.
– Bio je momak na svom mjestu, sportista, bavio se rukometom. Studirao je ekonomiju, bavio se sportskim ribolovom, bio je ekspert za lov na šarana. Omiljen je bio među svima koji su ga poznavali. Radovali smo se predstojećem Uskrsu, da će se naše društvo okupiti, da proslavimo praznik. Međutim, desila se ova strašna tragedija. Ne možemo da prihvatimo da Nikole nema. Nikola je sahranjen na Vaskrs, cijeli Ub je tugovao zbog njegove smrti – kažu Nikolini drugovi.
– Na sahrani je bilo više od 1.500 ljudi. Plakalo je i staro i mlado. Sveštenik je jedva uspio da održi opelo, jer je i sam plakao. Nikola je imao mnogo planova, volio je život. Obožavao je da putuje s djevojkom. Svi smo se radovali predstojećem Uskrsu, nadali smo se da će se naše društvo okupiti i da ćemo se lijepo družiti – dodali su.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu