Tog 4. maja uveče izgubljeno je devet mladih života Dalibor Todorović, Kristina i Milan Panić ubijeni su u Duboni, a nekoliko minuta prije toga masovni ubica Uroš Blažić ubio je u Malom Orašju Nemanju Stevanovića, Lazara Milovanovića, Marka Mitrovića, Aleksandra Milovanovića, Nikolu Milića i Petra Mitrovića, koji je u bolnici podlegao povredama.
Suzana Ranković, sestra Dalibora, za “Blic” priča o svom mlađem bratu. Čuva sjećanje na njega, kroz osmjeh ga se priseća, ali rana boli i ne može da se zaliječi.
– Moj Dača je jedan anđeo, jedan neizbrisiv trag, jedan šmeker, džentlmen prepun lijepih manira, divan i prelijep brat. Jedan plamen koji će vječno gorjeti u meni i svaki drugi moj otkucaj u mome srcu je njegov, on će zajedno sa mnom živjeti kroz vrijeme. On je svuda sa mnom u svakoj mojoj priči, u mojoj molitvi, sve je tu, sve je isto i na istom mjestu, samo živimo u nadi i čekamo kada će otvoriti vrata – on sa onim njegovim osmjehom kojim je plijenio – priča Suzana za “Blic”.
Dalibor je imao djevojku sa kojom se mnogo volio, imao je planove za budućnost. Bio je vrijedan mladić, prepun života. Ali taj život je hicima prekinut 4. maja, kada je jedan dvadesetogodišnjak odlučio da izvrši krvavi pir.
– Bio je divno biće, više nećemo moći da ga viđamo u nekim novim izdanjima, novim frizurama, novim šalama i u zajedničkom životu koji je maštao sa djevojkom njegovih snova… On je jedan veseo momak, on je jedna neispričana priča i bajka sa tužnim krajem. Imao je djevojku o kakvoj je maštao, imala je i ona njega, oni su mislili da su imali jedno drugo i vjerovali u tu ljubav, u budućnost koja ih je čekala, a sada samo ona čeka i dolazi na groblje – priča naša sagovornica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu