Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

OPOZICIJA ZATRPANA TUŽBAMA ZA KLEVETU Vlast može da kritikuje samo ko ima DUBOK DŽEP

Politika
Autor:

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Ukoliko nemate dubok džep iz kojeg bez ikakvih problema možete da iskeširate nekoliko hiljada maraka, onda vam se zasigurno ne isplati javno kritikovati, negodovati ili glasno ukazivati na nepravilnosti u radu kako javnih funkcionera i institucija, tako ni pojedinaca!

Ovo su najbolje na svojoj koži osjetila dvojica narodnih poslanika Draško Stanivuković i Nebojša Vukanović, koji su poznati po svom oštrom jeziku i čestim kritikama, a koji su u posljednje vrijeme zatrpani prekršajnim prijavama i raznim tužbama, uglavnom za klevetu, zbog čega iz svojih džepova moraju iskeširati zajedno preko 70.000 KM. I tu nije kraj, jer neke tužbe i prekršajne prijave im tek dokaze na naplatu.

Nisu, međutim, ova dvojica poslanika jedini koje bi britak jezik mogao dovesti do bankrota. Ako izuzmemo novinare, koji su često izloženi tužbama zbog klevete, u prošlosti smo imali priliku da vidimo i brojne javne funkcionere ili stranke koji su mahali tužbama, ili su se sami pojavljivali na spisku prijavljenih ili osuđenih.

Pa, da li se onda isplati biti glasan ili je bolje ćutati i ne komentarisati svijet oko sebe pitanje je koje se sve češće postavlja u javnosti. Analitičari smatraju da se definitivno ne isplati, ali ako ne bi bilo kritičara zavladao bi „potpuni mrak“ u državi. S druge strane, mišljenja političara su podjeljena. Saglasni su sa zaključkom da je najjeftinije ćutati, ali napominju da neki ipak teško drže „jezik za zubima“.

Na pravom putu

Vukanović, koji je do sada zaradio brojne tužbe i kao novinar i kao političar, kaže je svjestan koliki ceh plaća zbog dugačkog jezika, ali da ipak ne može sjediti i ćutati, jer to nije u njegovoj prirodi.

– Sigurno se isplati ćutati, ali ja to ne mogu i nikakve tužbe me ne mogu zaustaviti. Uživam u ovome što radim jer znam da sam na pravom putu i da će se ovo zlo urušiti. Kako vrijeme bude prolazilo vidjeće se koliko je važno bilo boriti se protiv nakaradnog sistema i mafije koja je opljačkala ovu državu, i gdje vozači ministara preko noći postaju milioneri – kaže Vukanović.

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Nebojša Vukanović

On ističe da će nastaviti da se bori protiv nepravilnosti u društvu, iseljavanja, kriminala, nepotizma i svih drugih anomalija.

– Pare budu i prođu. Imam za pristojan život i ne treba mi ništa više. Ja sam kao mahovina – pet godina suše, malo kiše i ja zelenim. Navikao sam već na nepravdu i do sada sam mnogo novca platio zbog svog jezika. Neka se gladne duše najedu – poručio je Vukanović.

Njegovo mišljenje dijeli i Stanivuković, koji takođe plaća brojne kazne zbog svojih čestih kritika i raznih performansa u javnosti. Na pitanje da li se isplati, Stanivuković kaže da sve zavisi od toga šta vam je cilj u životu.

– Da li vam je cilj pojedinačno zadovoljstvo ili opšte kolektivno dobro? Da bi dobili opšte kolektivno dobro onda se pojedinac ne može staviti u prvi plan – kaže Stanivuković.

Dodaje da ne razumije one koji se zadovoljavaju da rade za 500 KM i trpe nepravdu. Stanivuković ističe da će takvim pristupom samo 30 odsto stanovnika moći biti sretno, dok će preostali uvijek biti nezadovoljni.

– Problem je što svi žele da budu među tih 30 odsto, iako je to matematički nemoguće. Mnogi trpe, ćute i pokoravaju se u nadi da će i oni upasti u tih 30 odsto sretnih ljudi u ovoj državi. Moramo biti glasni i kazati da nećemo više da skupljamo mrvice. Bez te žrtve nema nam života ovdje – smatra Stanivuković.

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Draško Stanivuković

Navodi da je svjestan da nije jednostavno, ali da se ništa ne postiže ni ćutanjem.

Platio preko 50.000 KM

Svojevrsni rekorder po broju tužbi protiv njega za klevetu bio je i predsjednik SRS „9. januar“ Mirko Blagojević, kojeg je „dugački jezik“ koštao preko 50.000 KM, koliko je platio za brojne sudske presude do sada. Za razliku od Vukanovića i Stanivukovića, Blagojević kaže da se više nikada ne bi upuštao u istu avanturu, te da mu ne pada na pamet da više plaća zbog svog jezika.

– Mislim da sam jedan od političara koji je platio veliku cijenu svog dugačkog jezika. Iznosio sam, moram da priznam, i neistinite činjenice u želji da napakostim pojedinim ljudima. Naravno, bili su to uvijek ljudi iz politike protiv kojih lično nemam ništa protiv, ali sam ih klevetao jer sam smatrao da prave ogromne političke promašaje i nanose štetu RS – kaže Blagojević.

Dodaje da su ga tužili mnogi političari, od Mirka Šarovića, Milanka Mihailice, Radenka Ristića, Slavka Boljanovića do Dušana Stojičića. Neki su u međuvremenu odustali od tužbe, ali pod uslovom da im Blagojević plati troškove koje su imali za podnošenje tužbe, dok je nekima morao da isplati visoke novčane iznose.

– Platio sam veliku cijenu i danas mislim da se nije isplatilo. Sve je ostalo na žalost onako kako nisam htio. Izgubili smo vojsku, državnu graničnu službu, carinu, a na kraju i stranku, ugled i slično. Nisam puno toga promijenio svojim kritikama, a na kraju sam ja platio cijenu svega toga. Možda je bilo zanimljivo u datom momentu, ali nisam uspio ono što mi je bila namjera – objašnjava Blagojević.

Britak jezik

Za razliku od njega, predsjednik SRS Milanko Mihailica, koji je svojevremeno, takođe, morao da plaća ceh svog naglog temperamenta i britkog jezika, kaže da mu nije žao ničega. On ističe da oni koji imaju iskrenu namjeru da upozore na slabosti u društvu trebaju biti spremni da plate cijenu toga.

Međutim, kako kaže Mihailica, ako neko radi da bi poslije pravio neke dilove s vlastima onda mu je bolje da ćuti.

Foto: Dejan Božić/RAS Srbija

Milanko Mihailica

– Neki ljudi to rade iz uvjerenja, a neki iz nekih drugih razloga. Pripadam onima koji iskreno govore i podržavam sve koji imaju hrabrosti i smjelosti da govore o slabostima u društvu bez obzira na cijenu koju trebaju platiti. Ja sam platio cijenu, ali mi nije žao – kaže Mihailica.

Dodaje da nije samo u pitanju novac već i vrijeme izgubljeno na sudovima, kao i uticaj svega toga na porodicu, prijatelje i stranku.

Nije lako biti hrabar

Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta ističe da je u našoj balkanskoj tradiciji utkano da ćutimo i budemo strpljivi.

– Cijenim hrabre novinare, poslanike i građane koji su glasni i smiju da kritikuju. Šta bi mi bez takvih ljudi? Pretvorili bi se u društvo jednoumlja kojem itekako težimo – kaže Žolja.

On ističe da se, ako se gleda samo materijalni aspekt, kritike ne isplate, ali da bi bilo egoistično ćutati.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO