Naime, prema Sanjinim riječima, tokom marta 2016. godine Ivan K. ju je tokom noći u alkoholisanom stanju, nakon udaranja, 11 puta ubo po tijelu u porodičnoj kući dok su ležali u bračnom krevetu sa maloljetnom djecom.
Ona je tada zadobila teške povrede, presječeni su joj i nervi na desnoj ruci, te joj se oduzela ruka. Nakon bolničkog liječenja, Sanja sa sinom (11) i ćerkom (16) odlazi u Sigurnu kuću, a na nagovor advokata vraća se u dom nasilnika.
Tortura se po povratku nastavila, mira više nije bilo. Njemu su samo alkohol, kocka i društvo bili bitni. U aprilu 2017. godine Ivan me je tokom noći udario drškom noža u čelo, a dok sam spavala, napravio mi je rezove na vratu i licu. Kako me je probudio udarac, dohvatila sam suzavac, istrčala napolje u pidžami i pozvala policiju. Ćerka je tada policajcima predala nož, koji se kasnije u postupku protiv Ivana nigdje ne spominje. On je dobio 10 mjeseci kućnog pritvora bez nanogice, već ga provjeravaju preko fiksnog telefona, ali nastavlja da me maltretira – priča tužnim glasom Sanja.
Po odlasku iz kuće, Sanja iznajmljuje stan, ali stanodavci, plašeći se nasilnika, čim saznaju ko je ona, daju joj rok iseljenja.
– Selim se na mjesec dana, čim se raspakujem, ubrzo moram da se selim. Ako kažem ljudima da sam žrtva nasilja, neće da mi izdaju stan pa zato to prećutim. Ali saznaju i onda me izbace. To posebno pravi problem djeci. Ćerka živi sa mnom, a sin je sa ocem. On mu nije dozvoljavao da me viđa, dijete nije dolazilo tri mjeseca i sada je sud odredio da me posjećuje vikendom. Socijalni radnici me krive što se stalno selim, kažu da to nije dobro za dijete, a ne shvataju da se selim zato što moram i nemam gdje, a ne zato što hoću. Tražila sam da mi pomognu, da mi pronađu neko mjesto gdje ćemo da se skućimo, ali nisu uspjeli, kažu ništa od toga. Odbrojavam dane kada ću da vidim sina, a opet moram da se selim i nemam ideju gdje da idem – objašnjava sagovornica Blica.
Psihičku torturu kroz koju prolazi Sanja dodatno otežavaju finansijski problemi.
– Zaposlena sam kao spremačica u jednoj predškolskoj ustanovi, ali sam na bolovanju već mjesecima. Od socijalnog primam samo 10.000 dinara. Od tog novca treba i da živimo, plaćam stan, hranu i sve što treba za ćerku. Pisala sam premijerki i gradonačelniku Pančeva, ali niko mi ne pomaže – drhtavim glasom objašnjava Sanja.
Pakla kroz koji je prošla Sanja se nerado prisjeća, ali muka je tjera da o njemu priča.
– On i dalje prijeti preko djece, kaže da će me ubiti. Pritvor mu ističe u junu, tako da strahujem šta može da se dogodi. Djeca su pod stresom, ona su gledala sve – kaže Sanja.
Psihičko nasilje opasno koliko i fizičko
Dr psiholoških nauka Gordana Nikić objašnjava da dok je fizičko nasilje odmah prepoznatljivo, emocionalno je teže ustanoviti.
– Kod fizičkog nasilja nema dileme, ono se lako prepoznaje i važno je da se na vrijeme prijavi. Kod emocionalnog nasilja kada je u pitanju partnerski odnos, nasilnici imaju neku vrstu pokušaja kontrole nad životom druge osobe. Drugi vid prepoznavanja je emocionalna hladnoća, nasilnici po pravilu imaju drugačiji emocionalni sklop od nas. Moralno su vrlo diskutabilni, to su ljudi koji će uraditi sve za svoju dobrobit – objašnjava Nikićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu