Prizori iz Kabula danima potresaju svijet i medijski izveštaji puni su priča o (ne)uspješnim evakuacijama, što stranaca, što Avganistanaca, koji na sve načine pokušavaju da napuste tu zemlju.
Još uvijek nije izvijesno da li će se američki vojnici i ostale snage međunarodne zajednice potpuno povući iz Avganistana 31. avgusta, iako su talibani poslali upozorenje da će SAD zažaliti ako produže taj rok. Zbog toga sat ubrzano otkucava za sve one koji žele da odu iz Avganistana prije nego što vlast i kontrola u potpunosti pređu u ruke Talibana.
Među njima, uz mnogo muke i truda, evakuisano je i troje srpskih državljana. Njihove priče čitali smo danima unazad. Ipak, kažu, u Avganistanu i dalje ima naših ljudi.
Jedan svakako. Viktor Urošević radi kao medicinski koordinator bolnice “Emergency NGO” u gradu Laškar Gah, u samom “srcu” talibanske moći.
I, kako kaže u razgovoru za B92.net, nema namjeru da odlazi.
– Ne planiram da se evakuišem i nisam nikoga kontaktirao povodom evakuacije. Ostajem ovdje – kaže on i dodaje da bi, na osnovu projekcija koje ima, u Laškah Gahu “trebalo da bude baš mirno”.
Urošević je u Avganistanu već više od tri godine. O razlozima svog dolaska u tu, decenijskim ratovima i nemirima, uništenu zemlju, kaže:
– Iskreno, ovdje sam došao da bih probao neku misiju, mirovnu misiju, da probam neko drugo iskustvo. Na preporuku prijatelja, koji je takođe iz Srbije, ja sam sada ovde. Prvo sam bio u Kabulu dvije godine, a onda su me postavili za koordinatora u Helmandu, i tu sam već godinu i par mjeseci. Sviđa mi se ovdje, pronašao sam se.
Neizbježno, nameće se pitanje da li se osjeća sigurno.
– Znate kako, kada sam dolazio ovdje rekli su nešto što ću i ja sada vama reći – “ako želiš da budeš siguran, nemoj dolaziti u Avganistan”.
Svjedočio je mnogim teškim prizorima.
– Ovde nema garancija. Tokom mog boravka vidio sam mnogo civilnih žrtava, koje su kolateralna šteta sukoba koji su vođeni. Posebno sada, u posljednje vrijeme, pošto je Helmad provincija u kojoj su se vodile najveće borbe, – kaže on i podsjeća da je tako bilo i tokom boravka američkih i britanskih trupa kao i da je nakon njihovog povlačenja došlo do velike ekspanzije nasilja.
Na pitanje kakva je situacija sada u Laškar Gahu, Urošević kaže: “Poprilično je mirno. Mogu reći – neprirodno mirno”.
– Očekujemo da ovdje više neće biti nekih drastičnih promjena. Sada je na sjeveru problem, oko Panšir doline. Tu očekujemo borbe u sledećih par dana. Ako ne dođe do mirnog rješenja, u šta sumnjam. To pratimo, ali na jugu zemlje je mirno – objašnjava on.
Provincija Helmand, u kojoj se Laškar Gah nalazi, inače je jedno od najvećih uporišta Talibana i dio Avganistana iz kog dolazi najveći broj njihovih lidera, kao i boraca.
Zbog toga, ne čude riječi Uroševića da se, u odnosu na raniji period, način života u Laškar Gahu nije previše promijenio.
– Znate, ova provincija je jedna od najradikalnijih provincija u Avganistanu, – objašnjava on i dodaje da je takav odnos bio i prema pravima žena.
– Što se tiče žena, ovdje nije bilo velike evropeizacije. One se nisu mogle videti bez burke napolju čak i prije ovih dešavanja – navodi.
Uprkos tome, prema njegovim riječima, žensko osoblje radilo je u bolnici i ranije, a ostalo je na svojim radnim mjestima i nakon promjene režima.
– Nama je bilo bitno da naše žensko osoblje ne dobije zabranu da radi. I nije. To je u svakom slučaju jedan korak napred. Još uvijek škola nije zabranjena, i obećali su da to neće dirati. Tačnije, neće zabraniti djevojčicama i ženama da se školuju. Ali, fakulteti tek treba da počnu sa radom, tako da, to tek treba da se vidi – kaže.
Na pitanje da li se, nakon najavljenog povlačenja trupa pod kontrolom centralne vlasti u Kabulu, očekivalo da će talibani krenuti u napad, odgovorio nam je ono što je, čini se, trebalo da bude jasno svima.
– Apsolutno da! Naravno da se očekivalo, to je nešto što su oni najavljivali još tokom pregovora kada su tražili povlačenje – siguran je Urošević i objašnjava da su Talibani već 1. maja krenuli sa akcijama.
On navodi da se sve izdešavalo munjevito i da praktično čitav Avganistan brzo osvojen iako se nije očekivalo osvajanje velikih gradova za koje su Talibani obećali da ih neće dirati.
– Laškar Gah, gdje sam ja, prvi je veliki grad koji je direktno napadnut. Talibani su za pet dana ušli u grad, i pored tri prstena obezbeđenja vladinih snaga. Brzo su sve pregazili – navodi on i naglašava da su u provinciji Helmand talibani živeli zajedno sa ostalima pa je i to jedan od faktora zašto je tako brzo došlo do promjene.
A kako sada izgleda život u Laškar Gahu?
– Od kada je krenula ofanziva pa sve do 13. avgusta, grad je bio potpuno blokiran. Vodile su se žestoke borbe, ljudi su bežali iz grada. Avioni su bombardovali, helikopteri takođe. Da, zaista je to bila ratna zona – kaže i dodaje da se od tada grad skroz otvorio i život je nastavljen.
– Rade prodavnice, marketi, putevi su otvoreni. Znači, jedna normalna situacija – primjećuje Urošević.
Navodi da se tačan broj žrtava ovog sukoba ne zna.
– Nemamo tačan broj, ali sigurno da je on visok. Naša bolnica je jedini trauma centar u provinciji. To znači da su svi ranjeni koji na licu mjesta nisu podlegli povredama morali da dođu kod nas. Veliki broj njih, nažalost, podlegao je povredama jer nisu mogli da budu transportovani do naše bolnice, – zaključuje u razgovoru za B92.net Viktor Urošević, medicinski koordinator bolnice “Emergency NGO” u Laškar Gahu, možda i poslednji državljanin Srbije u Avganistanu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu