Sravniće je, tako mi je rekao – priča policajac za “Jutarnji list” koji osigurava mjesto zločina, dok njegove kolege utvrđuju na koji je način, kojim redom i iz kojih razloga Admir Sović (37) ubijao svoju djecu, dvogodišnjeg i sedmogodišnjeg dječaka, te djevojčicu od šest godina.
Ovaj dio Bihaća je miran, pun porodičnih kuća s lijepim okućnicama. Prekoputa Sovićevih je hotel s tri zvjezdice, a s druge strane kafić ”Škorpion” i sportska kladionica. Ljudi koji prolaze u automobilima uspore, a pješaci pognu glavu.
Čaršija u ovakvim situacijama voli iznositi dokaze i suditi prije suda, ali ovdje svi samo sliježu ramenima. Kad se spomenu imena ove dječice, više ništa nije važno, pa ni ko je za sve kriv.
– Bio je miran čovjek, teško mi je reći jednu lošu riječ protiv njega. Pušio je, ali nikada nije popio kap alkohola, uzeo bi kafu i koka-kolu. Nikada ni s kim nije bio u sukobu. Leila je voljela popiti i voljela se provesti, to stoji, ali on joj to nije branio. Mladu ju je oženio, još nije bila ni punoljetna, a sirotinja, htjela se provesti – kaže konobarica iz ”Škorpiona”.
Admir je zarađivao popravljajući vrtne kosilice i ostale strojeve bogatijim komšijama, Leila je povremeno odlazila u inostranstvo da čuva djecu, nešto je malo konobarila, a onda je položila ispite za obezbjeđenje. Zato je Admir pitao komšiju Dervišu Mušić bi li mu pazila na djecu.
– Rekao je da će Leila uskoro početi raditi u banci kao obezbjeđenje pa me pitao bih li tu i tamo pripazila djecu. Ja sam očekivala da bih te stvari trebala dogovarati s njom kao majkom, a ne s njim. Osim toga, radila sam za neke žene po kućama pa sam ga odbila. Ubrzo je Leila prestala dolaziti, ali ne zbog posla, nego zato što ga je napustila. Komšinica mi je ispričala da joj je rekao kako je Leila dobila posao u banci, ali da s posla odlazi majci, a ne kući jer ga je ostavila – priča susjeda Derviša.
Mnogo je onih koji upiru prstom u majku, postavljaju joj stotine pitanja preko društvenih mreža, a glavno je – zašto nije povela djecu. Ona se ne može braniti jer je doživjela psihički slom, pod sedativima je završila na psihijatriji bolnice u Bihaću sat nakon što su joj rekli što se dogodilo.
U njeno ime javnosti je pismo poslala njena sestra i u njemu potvrđuje da je Leila ostavila muža, “ali ne zato da bi živjela s nekim drugim, već da bi sebi i djeci, a na kraju i tom ljudskom otpadu iako to nije zaslužio, osigurala uslove za život”.
Policija je obavila svoje, pokupili su trake kojima ograđuju tragedije i otišli. Ostala je zla tišina. Snijeg je počeo padati gušće i prekrio je prljavo dvorište. Tri, četiri mala bicikla naslonjena su na kuću, pred njom se dječija odjeća i dalje suši, a patike malenih brojeva čekaju na otiraču.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu