Tragični epilog glasi četvoro mrtvih i nekoliko ranjenih, političke posljedice su jasne – rješavanje kosovskog problema praktično je vraćeno na “fabrička podešavanja”, ali i dalje nema objašnjenja zašto i kako se dogodio krvavi okršaj grupe naoružanih Srba i kosovske policije.
Nakon nedjelju i po dana, pet misterija, zapravo klasičnih nelogičnosti, i dalje kopkaju javnost. Odgovora na ta pitanja ili nema ili se verzije Beograda i Prištine o njima dijametralno razlikuju. Čak i Evropska unija, koja je najavila istragu (kako bi utvrdila potrebu za uvođenjem mera Srbiji), i dalje nije izašla ni sa kakvim saznanjima.
1. Šta su htjeli u Banjskoj?
Prva nepoznanica je šta je grupa Srba, koju je prema sopstvenom priznanju organizovao Milan Radoičić, zaista tražila u Banjskoj u noći između 23. i 24. septembra. Još veća misterija je šta su radili obučeni u upadljive zelene uniforme i naoružani do zuba, a najveća od svih misterija je zašto su se trudili da budu toliko upadljivi na terenu za koji se zna da je u potpunosti pokriven dronovima i kamerama.
Dakle, znali su da će svakako biti primjećeni, snimljeni i ispostavilo se, presretnuti od strane Kosovske policije. Da li su, tako upadljivi i lako uočljivi, zaista planirali neku oružanu akciju? Ako nisu, šta im je bio cilj?
Sam Radoičić je u pismu javnosti, nekoliko dana prije privođenja, kao motiv akcije u Banjskoj naveo “ohrabrivanje srpskog naroda u pružanju otpora Kurtiju”. Ipak, konkretno objašnjenje o namjerama, osim opštih mjesta, je izostalo.
– Ja, Milan Radoičić, zbog mnogobrojnih spekulacija, obavještavam javnost da sam zajedno sa mojim sunarodnicima došao na sjever Kosova u predelu sela Banjska. Razlog našeg vraćanja je da ohrabrimo srpski narod u pružanju otpora teroru Kurtijevog režima i zaštiti našeg naroda koji je tom teroru svakodnevno izložen i stvaranju sna o slobodi mog naroda na sjeveru – napisao je Radoičić.
2. Zašto su pušteni da odu?
Jedna od upečatljivijih nejasnoća jeste epilog ove višečasovne i tragične drame. Naime, nakon puškaranja, grupa Srba je opkoljena i praktično zarobljena od strane Kosovske policije, ali su svi osim poginulih i nekoliko ranjenih, pušteni da se mirno povuku.
Prištinska strana se čak pohvalila snimkom na kojem se vidi da ova grupa u miru, hodajući, a ne bježeći, napušta poprište okršaja u i oko manastira Banjska. Ključno pitanje glasi – ako je ova grupa od strane prištinskih vlasti obilježena kako “teroristička”, koja to vlast pušta teroriste da se mirno i nekažnjeno povuku sa mjesta napada, iako je postojala mogućnost da svi budu uhapšeni.
Dok je još trajao sukob, prištinski ministar unutrašnjih poslova Dželjaj Svečlja se pohvalio da su “teroristi opkoljeni”.
– Ovi teroristi su opkoljeni policijskim jedinicama i krajnje je vrijeme da se predaju – rekao je tada Svečlja.
Međutim, narednih dana, Svečlja je tražio da “opkoljeni teroristi” budu izručeni Srbiji, usput otkrivši da su iz tog obruča pobjegli čak i oni koji su bili ranjeni.
– Preko naših partnera, tražićemo od Srbije da svi ranjenici koji su uspjeli da pobjegnu sa Kosova, kao i oni koji su pobjegli nepovrijeđeni, budu predati kosovskoj pravdi, jer samo na taj način možemo dovesti do normalizacije situacije na Kosovu – kazao je Svećlja, ali nije objasnio kako je Kosovska policija dozvolila da joj iz obruča pobegnu čak i ranjeni “teroristi”.
3. Kako su zaista ubijeni?
Smrt trojice Srba i kosovskog policajca je potvrđena, objavljen je njihov identitet, ali je i dalje nepoznato kako su ti ljudi nastradali. Zvanični Beograd je dao svoju verziju – kosovski policajac nastradao je kada se aktivirao eksploziv na barikadi, a ne od razmjene vatre, dok su neki od Srba ubijeni pošto su se predali. Priština o tome i dalje, uglavnom, ćuti.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić iznio je sljedeću verziju pogibije kosovskog policajca Afrima Bunjakua.
– Ovaj policajac je bio ranjen kada je naišao na žicu od eksploziva koja spaja ta vozila na barikadama. Tada je došlo do razmjene vatre. Ranjen je od eksploziva koji je postavljen – rekao je Vučić.
Ovu verziju, nešto drugačijim riječima, potvrdio je direktor kosovske policije Gazmend Hodža.
– Prvi napad je izvršen eksplozivom, a od posljedica napada poginuo je policijski narednik Afrim Bunjaku iz policijske stanice u Zvečanu. Nije napadnuta specijalna policija, već patrola policije za javni red – rekao je Hodža.
Sa druge strane, Priština nije ni potvrdila ni demantovala verziju Beograda o smrti Srbina Bojana Mijailovića.
– Republika Srbija došla je do dokaza, riječ je o živim riječima i iskazima, da je Bojan Mijailović, otac dvoje djece od šest godina i 9 mjeseci, hladnokrvno ubijen nakon što je lakše bio ranjen, pao na zemlju i predao se. Bio je ubijen, ovjeren u glavu. Bojan je unakažen, to može samo pucnjem iz neposredne blizine To je ono što je kosovska policija htjela da sakrije. Imamo dokaze. Od ključne važnosti je naš zahtjev da nezavisna komisija pogleda tijela ubijenih – rekao je direktor kancelarije za KiM Petar Petković, a Priština nikad nije reagovala na ove optužbe.
Istovremeno, sumnjivo je i to što Priština krije rezultate obdukcije ubijenih – oni nikada nisu objavljeni, niti su predati porodicama.
4. Zašto se krije zvanična verzija?
Ni Priština, ni Beograd do sada nisu objavili detaljnu rekonstrukciju događaja u Banjskoj. Kako su i zašto naoružani Srbi stigli na to područje, kako je došlo do sukoba, kako se sukob završio i zašto je uopšte došlo do njega.
– Govori se o 200 potencijalno regrutovanih ljudi koji bi bili dio ovog scenarija. Plan je bio da idu južnije od linije rijeke Ibar i da napadima spriječe kosovsku policiju da slobodno djeluje i onda proglase neku autonomiju ili nešto drugo – rekao je Dželaj Svečlja, ali nije pružio nijedan dokaz za svoje tvrdnje.
Svečlja je tvrdio i da je Milan Radoičić ranjen i da se nalazi na liječenju, prvo u Novom Pazaru, a zatim i na beogradskom VMA, međutim, ispostavilo se da je u pitanju laž. Radoičić se već sljedećeg dana pojavio u javnosti, bez ikakvih tragova ranjavanja.
5. Ko se borio na kosovskoj strani?
Konačno, zvanični Beograd tvrdi da su se na strani kosovske policije u Banjskoj borili i ljudi koji imaju kriminalni dosije.
– Imamo dokaze da su u tim redovima bile profesionalne ubice iz terorističkih kampova. Bio je poslat nalog da se ne vraćaju dok ne pobiju sve Srbe. Ideja je bila da se cijeli prostor očisti od Srba. Riječ je o bandi terorista i plaćenih ubica koji su poslati da ubiju sve Srbe. U danima koji su ispred nas mi ćemo dolaziti do svih informacija – rekao je Petar Petković.
I Vučić je prošle nedjelje skrenuo na to pažnju.
– Tamo nisu bile samo osobe koje su porijeklom sa KiM, već specijalizovani za borbu protiv Srba koji su počinili krivična djela i koja su na našim potjernicama. U potjeri su bile i osobe koje se nalaze na našim potjernicama od 2021. godine. Jedan od njih je počinio šest najtežih djela u našoj zemlji – naveo je Vučić, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu