Njeno korišćenje za preticanje, zaustavljanje da bi se telefoniralo ili izlazak iz automobila na pogrešnu stranu, samo su neki od scenarija po kojima bezbjedna zona na autoputu zapravo postaje klopka.
Zaustavna traka na auto-putu namijenjena je isključivo za hitne slučajeve – kvar na vozilu, iznenadne zdravstvene tegobe ili prinudno zaustavljanje.
Odnosno, kako to definiše domaći Zakon o bezbjednosti saobraćaja (ZOBS), “zaustavna traka je obilježeni uzdužni dio puta namijenjen isključivo za zaustavljanje vozila koja se zbog nepredvidivih razloga moraju zaustaviti, poput neispravnosti vozila ili iznenadne nesposobnosti vozača za upravljanje vozilom”.
Bezbjedna zona postala opasna klopka
U teoriji, dakle, to je bezbjedna zona. U praksi, međutim, postaje opasna klopka. Jer prema podacima Komiteta za bezbjednost saobraćaja, godišnje u prosjeku pet osoba izgubi život u saobraćajnim nezgodama koje se događaju u zaustavnoj traci autoputa.
Posljednja tragedija dogodila se u srijedu kada su 38-godišnji muškarac i njegova tromjesečna kćerka poginuli na auto-putu “Miloš Veliki” kod Obrenovca, dok su njegova supruga (40) i jednogodišnja kćerka hospitalizovane zbog povreda.
Na sličan način, takođe na auto-putu “Miloš Veliki” na teritoriji Lajkovca, prije nekoliko godina nastradao je 42-godišnji muškarac koji je stao u zaustavnu traku i izašao iz svog vozila, kada ga je svojim automobilom pokosio drugi vozač.
Gotovo isti tragičan scenario dogodio se nedugo potom, takođe u blizini Lajkovca na auto-putu “Miloš Veliki”, kada se vozač zaustavio u zaustavnoj traci, najvjerovatnije zbog potreba deteta, da bi potom na njih naletjelo teretno vozilo, pri čemu su život izgubili i otac i njegova 4-godišnja kćerka.
Nekoliko scenarija kako dolazi do tragedija
Nepropisno kretanje drugih vozila
Neki vozači koriste zaustavnu traku da bi izbegli gužvu, obilazili kolonu ili “ućarili” nekoliko minuta vremena vožnje, što je apsolutno strogo zabranjeno. Takvih primjera, svjedoče sami vozači, sve je više naročito u slučajevima kada se auto-putem kreće više teretnih vozila koje pojedinci pretiču sa desne strane – zaustavnom trakom!
Nedovoljna preglednost i brzina
Pri brzinama većim od 120 kilometara na sat, vozači imaju vrlo malo vremena da reaguju na vozilo koje stoji sa strane u zaustavnoj traci. Ako je vidljivost smanjena (kiša, magla, noć), rizik se dodatno povećava.
Nepotpuna ili neadekvatna signalizacija zaustavljenog vozila
Ako vozač ne postavi trougao, ne upali sva četiri pokazivača pravca ili ne obuče reflektujući prsluk, šanse da ga drugi učesnici primijete na vrijeme – drastično opadaju.
Ljudi van vozila
Pješaci na autoputu su zabranjeni, ali ako vozač izađe iz pokvarenog automobila i krene da hoda duž zaustavne trake, često potpuno nezaštićen, opasnost raste višestruko.
Pružanje pomoći drugima
Čak i da poželite da nekom ko se nalazi u zaustavnoj traci pružite pomoć tako što ćete se zaustaviti ispred njega – rizik drastično raste za sve zbog prisustva većeg broja ljudi na kolovozu.
Kako napustiti automobil kada ste u zaustavnoj traci
Naravno, nekada je, iz razloga precizno definisanih ZOBS, neophodno stati u zaustavnoj traci. Ako do toga dođe, Damir Okanović iz Komiteta za bezbjednost saobraćaja objašnjava za “Blic” šta je potrebno činiti da bi se sačuvala glava na ramenima.
– Prvo i osnovno jeste da se, ako je to fizički moguće, vozač potpuno skloni sa „sivog“, dakle sa asfalta na zeleni pojas ili što dalje od kolovoznih traka. Drugo, da se napusti vozilo bez obzira na to kakvi su vremenski uslovi. I ključno – nikako ne izlaziti na stranu gdje su kolovozne trake, već uvijek kontra – kaže Okanović.
Ukoliko je pak nemoguće fizički se skloniti sa autoputa, prema riječima Okanovića, potrebno je stati iza svog vozila gledano u smjeru njegovog kretanja, ali opet ne preblizu, „jer onda automobil ne predstavlja fizičku zaštitu“, nego 30-40 metara dalje.
Zašto trougao najmanje 100 metara od vozila
Kada ste na opisani način bezbjedno napustili vozilo, potrebno je da ga i propisno obilježe.
Okanović objašnjava da je po ZOBS potrebno da sva četiri pokazivača pravca budu uključena, da fluorescentni prsluci budu na vozaču i na svim putnicima iz automobila, a trougao postavljen na najmanje 100 metara od vozila.
– Zašto najmanje 100 metara? Zato što vozilo koje se kreće 130 kilometara na čas, što je dozvoljena brzina na autoputu, pređe za jednu sekundu 36 metara. To dalje znači da ako vozilo naleti na trougao koji se nalazi na 100 metara, treba mu manje od tri sekunde do udara u zaustavljeni automobil. Te tri sekunde ipak daju neko vrijeme onome ko je izašao iz vozila, a stoji 30-40 metara dalje od njega, da se dodatno ukloni, a samom vozaču na auto-putu da preduzme nešto da izbjegne naletanje na vozilo u zaustavnoj traci – objašnjava Okanović.
Zaustavna traka nije parking
Sagovornik “Blica” podvlači da se zaustavna traka na auto-putu može koristi samo u navedenim izuzetnim slučajevima.
Ona, kako kaže, nije „parking“ gdje se staje da bi se „telefoniralo ili se noge protegle“.
Ogromna opasnost preti kada na autoputu, nakon udesa, vozači izađu iz vozila i ponašaju se kao da su u pješačkoj zoni, upozorava Damir Okanović
Ogromna opasnost prijeti kada na autoputu, nakon udesa, vozači izađu iz vozila i ponašaju se kao da su u pješačkoj zoni, upozorava Damir Okanović
– Veliki problem je i kada dođe do sudara vozači stanu i ponašaju se kao da se nalaze u Knez Mihailovoj! Stoje između dva automobila, svaki gleda svoj branik, niti su obilježili vozila i stavili trouglove i samo bude pitanje trenutka kada će neko da naleti i pokosi ih – upozorava on.
Inače, “scenario” prinudnog zaustavljanja u zaustavnoj traci auto-puta uči se i u sklopu teorijskog dijela za polaganje vozačkog ispita, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu