Rođena sam i odrasla u mom lijepom Tubiću kod Kosjerića. Bilo je stotinak ljudi tad, mnogo djece… Pa samo u mojoj kući je bilo petoro – tri brata, sestra i ja. Sjećam se kako smo za Božić ustajali u tri ujutro i odlazili u crkvu da se pomolimo Bogu, a snijeg do koljena… Niko u selu nije imao kola. Teško, ali lijepo vrijeme… Evo, nasmiješim se kad se toga sjetim – pričala je Zorica i dodala:
– Dijete k’o dijete, nemirno… Majka me je tukla prutom od vrbe, pa kad se obmota oko mene ko zmija, oči su mi iskakale! Tata je bio duhovit i diplomata. Ja sam na oca i fizički i mentalno, ali sam na mamu vrijedna i borac. Majka je nosila veliki teret. Bila je, što se kaže, stub porodice. Nas ukupno jedanaestoro u kući, a sve je na njoj.Ona se tada prisjetila kako njen otac nije želio da prihvati njen razvod.
– Kad sam se razvela, vratila sam se kod mojih. Sjećam se kako me je otac sačekao s dvocijevkom puškom, jer u to vrijeme je bila sramota da se razvedeš. Al’ nekako su to prevazišli, pomogli su mi, ali je, nažalost, Dejan tada pripao ocu. Iz socijalnog su se gledale sve sitnice, i gdje radiš, i gdje živiš, i s kim i kako, pa je dijete pripalo ocu…
Zorica je takođe svojevremeno otkrila da je izgubila bebu.
– S njim sam nosila blizance, ali sam jedno dijete izgubila… Jedan plod je bio manji i otišao je… Pet mjeseci sam mirovala u krevetu samo da bih izgurala plod. Ilija se rodio s dva kilograma, a sad je ljudina. Ali to nije jedina muka. Kao mali, sa četiri-pet mjeseci, imao je operaciju. To sam teško podnijela. I taman kad je sve prošlo, kada smo se stabilizovali, ti me kao otac i muž prevariš. Taj osjećaj gorčine u stomaku, bijes i ljutnju ne mogu da ti opišem, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu