Sudbine

"Otac me je iz revolta tako nazvao" Domaćinu iz Gradiške sveštenik nije htio da krsti djecu zbog imena, ali policija ga pušta bez kazne kada zgriješi

U današnje vrijeme vlada trend neobičnih imena.

Celje pravoslavna parohija crkva Svetog Maksimiljana
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Ipak, kada čujete kako se zovu trojica braće Misimović iz Gradiške, shvatićete da po specifičnosti i originalnosti niko ne može da im priđe. Karađorđe, Tito i Draža. Ne, nije šala, nije asocijacija na značajne ličnosti iz doba ustanaka i ratova, već su u pitanju imena muških članova porodice Misimović. U nastavku slijedi njihova vrlo interasntna životna priča.

Na času istorije u Osnovnoj školi u Vrbaškoj kod Gradiške, nastavnik je sa učenicima obnavljao gradivo o bivšoj SFR Jugoslaviji. Pominjao je Drugi svjetski rat, Drugo zasjedanje AVNOJ u Jajcu, gdje je 29. novembra 1943. godine stvorena socijalistička država, i postavio pitanje: “Ko je bio vrhovni komandant i doživotni predsjednik SFRJ?”, bez ideje da ime koje očekuje da čuje kao odgovor nosi još neko, a da nije Broz.

Učionica je ostala tiha. Niko se nije javio, pa je nastavnik odlučio da pomogne i precizira: “Znate li ko je bio Tito?” Učitelj je tada dobio neočekivan odgovor. Ruke su podigli blizanci, Milica i Nikola Misimović, sigurni u to da znaju tačan odgovor.

– Hajde, kažite ko je Tito –  rekao je nastavnik.

Tito je naš tata – odgovorili su uglas.

Zatim su dodali: “On je varioc, radi u Glini, u Hrvatskoj, a kući dolazi svakog petka. Onda kosi travu oko kuće i sadi baštu sa mamom”.

Na to su i ostali učenici reagovali, potvrđujući: “Da, gospodine nastavniče, Tito je stvarno njihov tata, to je istina“, rekao je jedan dječak, pišu Nezavisne novine.

Kako je Tito dobio ime

Tito Misimović rođen je 30. oktobra 1986. godine u selu Jablanica, tridesetak kilometara od Gradiške. Njegov otac, Vitomir Misimović, povratnik iz Australije, odlučio je da mu sinu da ime Tito – svega šest godina nakon smrti Josipa Broza Tita.

Zanimljivo je da Vitomir nije bio pristalica komunističkog režima, niti je Broz bio njegov uzor. Naprotiv, kako sam Tito danas priča:

– Moj otac je volio Kraljevinu Jugoslaviju, Dražu Mihailovića i dinastiju Karađorđević. Starijem bratu dao je ime Karađorđe. Tita je često psovao, što je tada bilo kažnjivo. Čim bi ga pomenuo kod kuće ili u kafani, neko bi dojavio i policija bi dolazila. Iz revolta mi je dao ime Tito, ne obazirući se na mišljenje moje majke Milene, iako ona nije bila protiv. Kasnije se nije predomislio, ali je policiji govorio: ‘Drugovi, ne psujem ja vašeg, nego svog Tita’.”

Djetinjstvo sa imenom Tito

Tito kaže da je još kao dijete postao žrtva politike, iako to tada nije razumio. Najteže mu je bilo u školi, kada su ga vršnjaci zadirkivali zbog imena.

– Bio sam postiđen, nisam znao zašto se svi ponašaju drugačije prema meni i zašto stalno moram da objašnjavam svoje ime. Kasnije sam se navikao i nikada nisam razmišljao da ga menjam – rekao je on za Nezavisne novine.

U životu je, kako kaže, bilo i lijepih i neprijatnih situacija zbog imena.

Prednosti i mane specifičnog imena

Jednom prilikom, dok je upisivao sina Nemanju u matične knjige u Gradišci, stigao je u posljednjem trenutku pred zatvaranje šaltera. Službenica je već pakovala stvari, ali kada je vidjela njegovo ime na ličnoj karti, rekla je: “Zbog Tita ću ostati i van radnog vremena”.

Tito
FOTO: YUGOSLAV/YOUTUBE/SCREENSHOT

Obećala je – i završila upis tog dana.

Slična scena dogodila se i u saobraćaju, kada ga je policija zaustavila jer nije upalio svjetla:

– Pogledali su dokumenta i jedan policajac je rekao kolegi: ‘Hej, dođi da vidiš kako se zove vozač – Tito!’ Poslije nekoliko dodatnih pitanja o imenu, vratili su mi dokumenta i oprostili prekršaj. ‘Srećno, druže Tito, sljedeći put upali svejtla’, rekli su i mahali mi.”

Međutim, bilo je i neprijatnosti. Najveća se dogodila tokom krštenja djece.

– Sveštenik nije želio da krsti Titovu djecu. Rekao je: ‘Sve može, ali Tito ne može u crkvu.’ Dao mi je neko vrijeme da razmislim i predložio da uzmem crkveno ime. Tako sam, u dogovoru s kumom Tomislavom Mijatovićem, pristao da u crkvenim knjigama budem upisan kao Tomislav – priča on.

I braća imaju istorijska imena

Titov otac je, nakon njega, dobio još jednog sina, kojeg je nazvao Dragoljub – po Draži Mihajloviću. Tako su u kući odrasli Tito i Draža, uz starijeg brata Karađorđa.

– Draža i ja smo stalno bili zajedno, a Karađorđe nas je čuvao i vodio u školu. Kad bi nas komšije videle kako idemo držeći se za ruke, govorili su: ‘Vidi kako se vole Tito i Draža.’ I to je bila istina – priča on.

Život danas

Tito Misimović danas živi u Glini, radi kao varioc, školuje djecu i gradi kuću. Ne bavi se politikom, ali ime mu i dalje izaziva komentare. Kada je upoznao suprugu Zoru, ljudi su govorili: “Zora se udala za Tita.”

Zora, kako kaže, nije bila impresionirana, ali ni protiv toga.

Na poslu mu ljudi mahom prihvataju ime kao zanimljivost.

– Stariji ga pamte s nostalgijom, često me počaste pićem i čestitaju. O Josipu Brozu ne mislim ništa loše – čitao sam i čuo dosta pozitivnog o njemu.

Već godinama planira da sa porodicom posjeti Kumrovec, rodno mesto Josipa Broza Tita, i nada se da će tu želju konačno ostvariti 25. maja, na dan kada se nekada slavilo Brozovo rođenje.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu