Tragično nastradali Dalibor Todorović danas bi napunio 27 godina, a umjesto svjećica na torti, njegovi bližnji već dvije godine obilaze njegov grob, još od kada je tog kobnog 4. maja 2023. godine Dačin život surovo prekinut u jednom od najmonstruoznijih zločina Srbije! Uroš Blažić (21) iz Mladenovca, podsjetimo, iz automatskog oružja, ubio je pored Dače, još osam mladih ljudi, a ranio 12.
Za roditelje i sestru Dalibora Todorovića vrijeme je stalo tog dana, svaki 4. maj nosi novu težinu, međutim prvi dan jula, dan kada bi Dalibor sa svojim najbližima proslavio rođendan, najviše boli.
“Svi su ga voljeli…”
Komšije su ga pamtile kao vrijednog, nasmijanog mladića, onog koji je shvatao život ozbiljno, ali istovremeno, kako kažu, kroz život išao osmijehom.
– Bio je divan momak, vrijedan i radan, vječito nasmijan i vječito je druge zasmijavao. Ne postoji osoba kojoj se zamjerio, volio je da pomogne i uvijek je bio tu za sve. Imao je velike planove, dosad bi se sigurno i oženio. Dačina majka svakog dana gleda njegove slike, kao i svaka majka, čeka da joj se sin odnekud vrati, teško je gledati kako čovjek diše, a više ne živi – kažu mještani Dubone, prenosi Kurir.
“Velika praznina od kada ga nema…”
Dačina sestra Suzana svoju bol i tugu često umije da podijeli na društvenim mrežama, zajedno sa zajedničkim fotografijama na kojima sa bratom pozira nasmijano i srećno, pokazujući koliko joj nedostaje, a kako je jednom prilikom otkrila, najteže joj pada da gleda roditelje koji su ostali u praznoj kući. Dačina soba ostala je netaknuta, kako kaže, još miriše na njega, a dan ne prođe da ne uđu u nju.
– Sa ovim se niko od nas nikada neće pomiriti. Najteže nam je palo kada je sve prošlo i kada sam u maminom telefonu vidjela da su se ona i Dača tog dana čuli 14 puta, od tada ponavlja da su tada pričali kao da su znali da se nikada više neće čuti i to me mnogo boli – rekla je Suzana i potom dodala:
– Daču su svi voljeli, voljeli su druženja sa njim, a on je često umio da sa raznih proslava ode ranije, jer je znao da kaže: “Kadgod je najljepše, nešto se desi”, a on se od problema uvijek sklanjao, jednostavno je bio takav – istakla je ona.
Suzana je čak jednom prilikom rekla i da njen otac i poslije dve godine nije kročio u Dačinu sobu, a kako kaže, majka i kad uđe, ima osjećaj da će svojim prisustvom pokvariti taj miris.
– Otac i dalje ne ulazi u sobu, mislim i da neće ući. Sve je isto kao što je bilo i prije dvije godine. Njegova flašica sa vodom je i dalje tu. Posteljina na krevetu nije oprana. Sve što je u sobi ostavio ništa se ne dira -kaže Suzana.
Masovni ubica, rodom iz istog sela, podsjetimo, kobne večeri je bez ikakvog razloga pucao na omladinu koja se često okupljala kod spomenika Ravni Gaj, gdje su umjeli i satima da sjede, druže se uz pjesmu i smijeh. Pucnjava iz “kalašnjikova” i potom jauci i vapaji u pomoć prekinuli su to veče – za neke od njih to je bilo posljednje zajedničko okupljanje. Pored Dalibora, Uroš Blažić je u Duboni streljao i brata i sestru, Milana i Kristinu Panić.
“Držala sam ga u rukama…”
– Moj Dača je tog dana otišao na posao, vratio se kući, donio je i lijekove svojoj babi koja je bila bolesna. Trebao je da polaže za kamion, odvezao je posljednji čas. Naveo je da ne spremam ništa za večeru jer će on kupiti pljeskavice da svi zajedno jedemo. On i ja smo sjeli da gledamo utakmicu. Međutim, stiže mu poruka da su se drugari skupali, i rekao mi je da ide na 15 minuta da se druži sa njima i da neće dugo jer sutra radi. Odlazi, čujem prvi pucanj, rafal, kažem Mišo neko puca, on mi kaže možda se neko oženio, a ja mu kažem ovako se ne puca. Komšinica zove Mišu i kaže djeca su ubijena – ispričala je Daliborova majka, Danijela, na jednom od suđenja.
Ona je potom nastavila dalje:
“Dolazim kod škole i vičem Dačo, sine, Dačo. Moj Dača je tu znala sam, ušla sam u školsko dvorište i ugledala sam Daču ispod stola, Miša je mislio da je pobjegao pa je otišao iza škole. Kažem mu Mišo, naš Dača leži ovdje. Stavili smo ga u kola, držala sam ga u rukama, dozivala, majica mu se podigla, ima krvi na stomaku, pritiskala sam da ne iskrvari. U Hitnoj je 45 minuta trajala reanimacija. Pogođen je u stomak. Dijete koje mrava nije zgazilo. Sve sam izgubila…
Tuđom bahatošću i krivicom, pored njih troje u Duboni, ubijeni su i mladi iz Malog Orašja, Petar Mitrović, njegov brat od strica Marko Mitrović, Nemanja Stevanović, Lazar Milovanović, Aleksandar Milovanović i Nikola Milić.
Ubica, Uroš Blažić, uhapšen je nakon višesatne potrage, a taj masakr u Duboni i Malom Orašju, obilježio je crni maj 2023. godine, i to samo dan nakon užasa u OŠ “Vladislav Ribnikar”, i otvorio brojna pitanja koja i danas ne nalaze odgovore – zašto je do masakra uopšte došlo, zašto je Blažić pobio svu tu nevinu djecu?
Zbog masakra koji je te večeri počinio Uroš Blažić prvostepenom presudom Višeg suda u Smederevu osuđen je na 20 godina zatvora, a istu kaznu dobio je i njegov otac pukovnik Vojske Srbije Radiša Blažić za koga je utvrđeno da je naoružao sina nelegalnim oružjem koji je koristio kobne večeri.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu