U kesi nije bilo pantalona, već pakovanje feroda. Upravo od toga je ovaj Smederevac napravio i zanat, i posao, i život. Zaradio je za sebe, ali i otvorio vrata mnogima.
– Tih 60-ih godina prošlog vijeka našao sam se u Trstu, ne planirajući ništa osim da kupim garderobu. Međutim, vidio sam u izlogu ferode i dobio sjajnu ideju, jer niko tada kod nas nije radio. Kupio sam malo pakovanje, nešto za probu. I sve sam ugradio u roku od mjesec dana. Onda sam se vratio, ali sa torbom punom feroda, 40–50 pari. Sve sam prodao odmah – kaže za RINU Zoran.
To je bio samo početak njegovog sjajnog biznisa. Ubrzo je, umjesto u gepeku, robu u Srbiju iz Italije dovozio u šleperima. Prešao je i na teretni program, posebno važan za traktore, koji su zimi masovno remontovani u zadrugama širom Srbije.
– Angažovao sam i dodatne radnike da postignemo obim. Imali smo toliko posla da je radionica bila puna i noću i danju. Još imam jednu iz tog vremena, vidi se kako su nitne prekivane. Nova lamela za Ferguson 558 tada je koštala 1.200 maraka, a mi smo je remontovali za 600. Zadrugari su stajali u redu – prisjeća se Smederevac.
Radionica Ignjatovića postala je poznata ne samo u Smederevu, već i daleko van regiona. Ferode i lamele koje je pravio prodavale su se i van zemlje. I danas ljudi dolaze u radionicu, mijenjaju kočnice, popravljaju traktore.
– Sve smo to postigli uz trud, znanje i osjećaj da u svakom problemu leži neka nova prilika – poručuje Zoran.
“Deda je govorio da ću biti gazda”
Ipak dok ubira plodove svog rada, ovaj sada uspješni privrednik prisjeća se i jako teškog djetinjstva, mukotrpnog rada i skromnosti koja je bojila svaki njegov dan.
– Bio sam sluga u Krnjevu do svoje tridesete. Deda je govorio da ću biti gazda. Nije mi bilo jasno tada. Znam da me jednom poslao u školu s dva parčeta hleba i šećerom. Ostala djeca nosila batake, pržena jaja… a meni ispao i taj šećer. Plakao sam – priča kroz osmijeh.
Nakon teških godina i selidbi iz Smedereva u Godomin, pa nazad, porodica Ignjatović konačno podiže kuću. Deda, veliki hrišćanin, prvi poslijeratni donator crkve u Krnjevu, bio je stub porodice, a njegova upornost očigledno se prenijela i na unuka.
– Nećete vjerovati, svake godine na Srpsku novu godinu poklanjam zlatnik prvorođenom djetetu u Smederevu – kaže Zoran, danas jedan od najpoznatijih lokalnih preduzetnika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu