Merik je rođen u Lesteru u Engleskoj, a nakon tužne mladosti i vremena koje je proveo kao putujuća atrakcija završio je u Londonskoj bolnici u Vajtčepelu u istočnom dijelu grada, gdje je iznenadio osoblje svojom inteligencijom i osjetljivošću. Postao je nešto poput slavne ličnosti, pa ga je u maju 1887. posjetila Aleksandra, princeza od Velsa, koja mu je kasnije poslala i božićnu čestitku.
Nakon smrti Merikovo tijelo je secirano, a kostur sačuvan kao anatomski primjerak. Mungovin, koja je napisala njegovu biografiju, kaže da priča o sahranjivanju njegovog mekog tkiva nije ispraćena zbog broja groblja koja su se koristila u to vrijeme.
Pitali su me za ovo i ja sam nezvanično rekla da su ti ostaci vjerovatno otišli na isto mjesto kao i žrtve Džeka Trboseka, jer su umrli na istom lokalitetu – kaže autorka.
Ona je kasnije temeljno razmislila o tome i počela da proučava arhiv Gradskog londonskog groblja i Krematorijuma kod šume Eping, gdje su sahranjene dvije Trbosjekove žrtve.
– Odlučila sam da istražim period od osam nedjelja oko vremena njegove smrt i tamo je, na drugoj strani, bio Džozef Merik.
– Detaljni podaci iz viktorijanskog doba pokazuju da je 99 odsto sigurno da je ovo čovjek-slon – kaže Mungovin.
Ti ostaci su sahranjeni 24. aprila 1890, a Merik je umro 11. aprila.
– Kao mjesto boravka je navedena Londonska bolnica, godine 28 – Džozef je u stvari imao 27, ali je njegov datum rođenja često bio predmet greški – a mrtvozornik je bio Vin Bakster za kojeg je poznato da je proučio Džozefa. Sve se uklapa, previše je toga da bi bila u pitanju slučajnost – kaže Mungovin.
Područje na kojem su sahranjeni Merikovi ostaci je sravnjeno i pretvoreno u memorijalni vrt, ali vlasti su rekle da se može postaviti pločica koja bi obilježila to mjesto.
– Nadamo se da ćemo uskoro dobiti memorijal u njegovom rodnom Lesteru – zaključila je Mungovin, prenio je BBC.
Rođen je u avgustu 1862. u Lesteru. Njegovo stanje se nije razvilo dok nije napunio pet godina. Nakon godina života u popravnom domu u Lesteru, došao je u kontakt sa zabavljačem koji ga je pokazivao kao izložbeni primjerak 1884. Opljačkan i napušten otišao je u London u junu 1886, gdje je kontaktirao doktora Frederika Trevsa, koji mu je našao sobu u Londonskoj bolnici.
Obim njegove glave bio je 91 centimetar, desnog zgloba 30, a jednog od prstiju 13 centimetara. Umro je 11. aprila 1890. u 27. godini, ugušen težinom sopstvene glave, nakon što je pokušao da legne. Uzrok njegovog stanja je i dalje nepoznat, ali mnogi naučnici misle da je u pitanju Proteusov sindrom, rijetko genetsko oboljenje.
Merikova priča inspirisala je brojne knjige, kao i nagrađeni film u kojem glavnu ulogu tumači Džon Hurt.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu