Naime, neke od otrovnica, iako su im karakteristična staništa kamenjari i planine, znaju da siđu i u naseljena mjesta.
Ono što zabrinjava jeste da u zdravstvenim ustanovama u RS vlada nestašica seruma protiv zmijskog otrova. Njegova primjena je, kako objašnjavaju stručnjaci, jedina specifičana mjera u liječenju ugriza otrovnica i daje se u slučajevima sa srednje teškom i teškom kliničkom slikom.
– Na mjestu zmijskog ujeda se vide dvije male ubodne ranice koje ne krvare. Ubrzo rana pomodri i pojavi se otok. Nešto kasnije se na tom dijelu tijela javlja obamrlost i otok limfnih čvorova. Prilikom ujeda, zmija preko zuba ispusti otrov koji ulazi u krv, a koji se raznosi po cijelom tijelu, nakon čega se javljaju slabost, drhtavica, vrtoglavica, bljedilo, ubrzan puls i otežano disanje. Nakon toga može doći do prestanka zgrušavanja krvi, zatim pojave povraćanja, proliva i gubitka svijesti. Kasnije se javljaju grčevi i potpuna neosjetljivost. Pojava neuroloških ispada je znak krvarenja u mozgu, koje je najčešći neposredni uzrok smrti. Ako se ne reaguje blagovremeno, nastupa paraliza centra za disanje, a malo zatim i prestanak rada srca – upozoravaju iz Instituta za javno zdravstvo RS, uz napomenu da je za razvoj simptoma vrlo važno mjesto ujeda, te da su najopasniji ujedi na glavi ili vratu, ili ako je zmija ubrizgala otrov direktno u krvni sud.
Poskok
Goran Šukalo, docent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, kaže da u Srpskoj postoje tri vrste otrovnih zmija – poskok, šarka i planinski šargan.
– Poskok je naša najveća, najrasprostranjenija i najotrovnija zmija. Ima ga u cijeloj RS, izuzev na sjeveru, uz rijeku Savu. Ova otrovnica je najčešća uz kamenjare, stjenovite terene i uz kanjone, ali ima je i uz ivice šuma, pa čak zalazi i u naselja. Druga je šarka, čiji je ugriz manje opasan, ali su registrovani i smrtni slučajevi, tako da treba biti oprezan i s njom. Treća otrovnica je planinski šargan, koji je najrjeđa otrovna zmija kod nas. Njegov ugriz nije toliko opasan, a najčešće se poistovjećuje sa ubodom pčele ili ose – objašnjava Šukalo za Srpskainfo.
U dobojskoj bolnici „Sveti apostol Luka“ kažu da im se svake godine, u periodu od marta do oktobra, javi desetak pacijenata zbog zmijskog ujeda.
– Od toga je, u prosjeku, četvoro-petoro ujela otrovnica. Ove godine imali smo dva slučaja zmijskog ujeda, ali se radilo o ujedu neotrovne zmije – ističu za Srpskainfo u ovoj bolnici.
Sporadični slučajevi
Dodaju da raspolažu minimalnim količinama antivirepin seruma.
– Primjena ovog seruma jedina je specifičana mjera u liječenju ujeda zmija otrovnica i daje se u slučajevima sa srednje teškom i teškom kliničkom slikom, zajedno sa ostalim simptomatskim i suportivnim terapijskim mjerama. U slučajevima nedostupnosti seruma, liječenje se sprovodi ovom terapijom, a u zavisnosti od težine kliničke slike, može se nastaviti u jedinicama intenzivne njege – kažu u ovoj bolnici.
Upozoravaju da su ujedi zmija otrovnica potencijalno opasni po život, s mogućim smrtnim ishodom, bez obzira na preduzete terapijske mjere.
– Srećom, do sada se u našoj bolnici nijedan ovakav slučaj nije završio nepovoljno – naglašavaju u ovoj zdravstvenoj ustanovi.
U gradiškoj bolnici navode da je ranijih godina bilo sporadičnih slučajeva ugriza otrovnica, te da trenutno imaju seruma.
Foča
U fočanskom Domu zdravlja objašnjavaju da pacijentu kojeg ugrize zmija pružaju prvu pomoć i najhitnije ga transportuju do bolnice u Foči.
– Zbog blizine bolnice, naše ekipe hitne pomoći ne daju antiviperinum serum na terenu, već se on daje odmah po prijemu u bolnicu – ističu za Srpskainfo u Domu zdravlja Foča.
U bijeljinskom Domu zdravlja naglašavaju da trenutno nemaju seruma.
– Do prije mjesec dana imali smo određenu količinu doza kojima je, nažalost, istekao rok. Mi u Semberiji uglavnom nemamo otrovnica. U slučaju da nekoga ugrize zmija, ukazujemo mu prvu pomoć i upućujemo na bolničko liječenje – kaže za Srpskainfo načelnik Službe hitne pomoći, dr Duško Milovanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu