Iako su se u javnosti mogla čuti najrazličitija tumačenja najprije samog berlinskog skupa, od toga što su njegovi domaćini bili francuski predsjednik Emanuel Makron i njemačka kancelarka Angela Merkel, do njegovih dometa koji su ocijenjivani i kao “debakl” i kao “prekretnica”, činjenica jeste da su otvorena brojna pitanja o samom izgledu dijaloga, ali i njegovoj perspektivi.
Prije svega, da li Njemačka i Francuska postaju “glavni igrači” u ovom procesu, ali i da li su Merkel i Makron ovim skupom EU pokazali “ko je glavni”, ili pak ko će to biti? Druga, ne manje važna stvar, jeste da li je EU poslata na “klupu za odmor” jer nije uspjela ni poslije nekoliko godina da riješi jedan od gorućih problema na Balkanu, i konačno da li je nekakva poruka poslata i SAD koje, iako formalno ne učestvuju u dijalogu, zapravo su svo vreme njegov neformalni dio?
Zbog svega toga, pravo je pitanje kako će Beograd i Priština ubuduće pregovarati, ko će sjediti za stolom sa srpskim i kosovskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem i Hašimom Tačijem, pošto je prilično izvijesno da to više neće biti aktuelna šefica EU diplomatije Federika Mogerini, i da li sve ovo znači “hvatanje zaleta” pred finalni sporazum koji bi, kako se tokom cele prošle, a dobrim dijelom i ove godine moglo čuti, treba biti postignut 2019.?
Sagovornici “Blica” saglasni su u tome da sve ovo ne znači izbacivanje evropske administracije iz čitave priče, i da ona ostaje glavni posrednik. Međutim, promena formata dijaloga mogla bi da se desi u smislu nekog novog tijela koje bi ga pratilo, uz obavezno prisustvo Njemačke i Francuske, ali i ubrzanja čitavog procesa koji je praktično blokiran.
Infuzija za oživljavanje
Kako kaže Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose, “desio se Berlin, desiće se i Pariz, i sve to bih shvatio kao hitnu infuziju za oživljavanje dijaloga”. Tim vremenskim periodom od Berlina do Pariza, što je oko dva mjeseca, prema njegovom sudu, “svima je dato vrijeme da jasno definišu obaveze koje su preuzeli”.
Priština da razmisli o povlačenju ili suspenziji nametnutih taksi na srpsku robu, a Beograd da napravi kompromis oko prihvatanja eventualne suspenzije – priča Janjić.
Kako navodi, nakon skupa u Parizu očekuje novi format, ali ne u smislu “tektonskih promjena”. Međutim, kaže, ono što bi moglo da se desi jeste grupisanje tema oko kojih će se efikasnije razgovarati i koje će se brže rješavati.
– Očekujem da se nakon tog skupa više pažnje posveti obavezama koje su preuzete, ali i da EU ostane glavni facilitator u dijalogu. Međutim, ne bi se iznenadio da recimo među tim ljudima sjede, recimo, i članovi iz Njemačke i SAD a, ako bi pak došlo do formiranja do nekog šireg sekretarijata, i onda možda i Francuske ali i Rusije – navodi on.
Suština je, kaže, da se ubrzaju i završe pregovori i da se dođe do teskta sporazuma između Beograda i Prištine. Navodi i da, ako je 2017. godina bila godina nade, onda je 2018. bila sve suprotno, kada se pojavila priča o razgraničenju kao rješenju, počelo je podgrevanje atmosfere, javne svađe, problem sa ZSO, hapšenje direktora Kancelarije za KiM Marka Đurića, uvođenje taksi…
– U međuvremenu, dio javnosti se okrenuo protiv EU i NATO, dok kod Albanaca imamo promjenu strategije u smislu, najprije NATO pa sve ostalo – objašnjava on.
“Ne može bez nas”
Sličnog stava je i doktorand Fakulteta političkih nauka (FPN) Stefan Surlić, koji smatra da dijalog formalno ostaje pod okriljem administracije u Briselu, ali i da Njemačka i Francuska stvari neće tek tako pustiti, naprotiv.
– Sastankom u Berlinu Merkelova i Makron željeli su da pokažu kako preuzimaju inicijativu bez obzira na ishod izbora za Evropski parlament koji se ukoro održavaju, ali i na pokušaje SAD da finalizuju sporazum Beograda i Prištine. Dva lidera su se redovnim sastancima na određeni način obavezali da će u budućnosti posredovati u pregovorima, jer su postali svjesni da bez pažnje na najvišem nivou može doći do blokade svih dosadašnjih napora – priča on.
Poruka njihovog iniciranja i uključivanja u cijelu stvar, navodi Surlić, poslata je i globalnim igračima, i ona glasi da “bez nas ne može doći do dogovora”.
– Mislim da će se sastankom u julu utvrditi konačni format nastavka dijaloga, ali to svakako neće podrazumijevati isključivanje Brisela jer bi to značio formalno priznanje neuspjeha. Prisustvo predstavnika Njemačke i Francuske ovako se posmatra samo kao dodatni podstrek Beogradu i Prištini u okviru briselskih pregovora, zbog čega očekujem njihova prisustvo na sastancima u budućnosti – zaključuje Surlić.
(Lana Gedošević/Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu