O tome koga ćemo poslati u školu “Vladislav Ribnikar” odlučivali su direktorka Instituta za mentalno zdravlje Milica Pejić, koja je prvih dana bila lično tamo, kao i profesor Milan Latas. Poslali smo kliničke psihologe, doktore nauka, primarijuse, profesore, docente i svi su se odazvali i to volonterski. Tako da smo poslali one koji se bave ovakvom problematikom. Niko od njih nije amater niti bilo šta drugo, već se radi o zaista profesionalcima koji su dokazani što možete vidjeti i po njihovim biografijama – rekla je ministarka zdravlja u Srbiji Danica Grujičić .
Grujičić se osvrnula i na muzikoterapiju koju je dva dana nakon masovnog ubistva u školi sa jednom grupom djece sprovela doktorka Ranka Radulović iz Klinike za psihoterapiju.
– Kada je u pitanju muzikoterapija, da li je ona zaista u ovom trenutku potrebna ili ne, o tome će odlučiti spoljašnji stručni nadzor Klinike za psihijatriju gdje radi žena koja je bila sporna. Inače, muzikoterapija je priznati metod liječenja. I ona je registrovana kao takva, ne samo kod nas nego i u svijetu – poručila je Grujičić.
Ministarka je dodala da su se djeci u školi obratili oni koji umiju da rade sa njima.
“Bilo je djece koja su imala krivicu preživjelih”
– Tog dana, 5. maja, doktorka je primjetila jednu grupu djece koji su prvi put ušli u školu poslije 3. maja, došli su po svoje stvari koje su ostale u učionicama, nije vidjela roditelje sa njima, oni su se držali za ruke, bili su potreseni, neki su plakali, i ona je prosto predložila da uđu zajedno sa nastavnicima i obave jednu grupnu seansu. Djeca su željela da razgovaraju o tome šta se dogodilo, da ispričaju svoje viđenje tog događaja, da rekonstruišu iz svog ugla kako je sve izgledalo. Bilo je djece koja su imala krivicu preživjelih, grupa im je pružila podršku i onu su shvatili da ne treba da se osjećaju krivim zato što su živi – navela je Grujičić.
“Muzika je puštena preko telefona”
Kako je rekla, u jednom trenutku je jedna djevojčica pomenula neku narodnu pjesmu.
– Oni su bili valjda na ekskurziji i to je posljednji put da je dječak koji je ubijen zajedno sa njima pjevao tu pjesmu. Koleginica je u tom trenutku procijenila da bi bilo dobro da svi čuju tu pjesmu. Znači, nije to bilo pjevanje, nego je muzika puštena preko telefona. I djeca su se nakon određenog perioda razišla – kazala je Grujičić.
Kako je rekla, zna da smo svi različiti i da različito reagujemo na određene stvari i zato je predložila da se “svi razgovori i učenika i roditelja i profesora koji osjećaju potrebu za psihološkom podrškom odvijaju u zdravstvenim ustanovama”, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu