Kako je navedeno na ovoj stranici, ova prilika se ne smije propustiti. Ipak, navode da ovaj predmet nije od velike vrijednosti jer nije unikat. Imamo tri primJerka ovog pečata, a njegova cijena iznosi oko 1.000 evra. S obzirom na to da je trenutno na aukciji, licitiraće se dalje za koju cijenu će na kraju biti prodat.
Kojim putem je pečat Stefana Nemanje došao na Maltu, pitanje je na koje niko nema odgovor, tvrdi naš kustos. Ipak, naša zemlja suočava se sa problemom koji je uzrok čestog “švercovanja” ovakvih predmeta, a stručnjaci smatraju da postoji rješenje, ali da je za njegovu realizaciju potrebno vrijeme.
– Pečat je mali, stavi se u džep i odnese se lako. Smiješno je što se nalazi na Malti i to što kada bismo mi ovdje nagrađivali takve stvari niko ne bi pravio rizik, nego bi ponudio Narodnom muzeju. Ministarstvo sada treba da da 1.000 evra, a da je pronalazač tražio te pare ne bi ih sigurno dobio. Budžet za kulturu je jako mali i onda se ljudi izlažu riziku da ih uhvate na granici jer nemaju dozvolu za izvoz i da ih još kazne. Da neko ovdje dobije normalne pare ostavio bi ih ovdje i ne bi išao dalje. Treba povećati budžet. Srbija ima više muzeja nego što joj treba, to ne može da se izdržava. Treba mijenjati cijeli sistem. To sada nije neka cijena, bilo koji bogatiji Srbin će da ga otkupi kao od šale i da ima uspomenu na Stefana Nemanju – objašnjavaju stručnjaci.
Pronađen je zlatni pečat velikog župana i situacija bi bila potpuno drugačija jer je predmet koji je pronađen već dobro poznat i nije nesvakidašnji, te se pretpostavlja da ga je Stefan Nemanja koristio kako bi velikašima odobrio korištenje njive ili nekog drugog posjeda. Postoji pretpostavka da je zlatni pečat dobio nakon podizanja zadužbine od Vizantijaca, pa bi prema pretpostavkam on vrijedio znatno više. Takođe, pronalasci poput zlatnog i srebrnog rimskog novca imaju veoma veliku vrijednost.
– Ljudi mogu da prepoznaju pronalazak jer na tom pečatu piše čiji je, a stoji i tekst gdje piše da je pripadao Stefanu Nemanji. Kad bi bili sigurni da će u muzeju dobiti tih 1.000 evra ne bi išli na Maltu, ali to nije sigurno. U Srbiji gdje god da zakopate nešto to će izaći. Recimo zlatni i srebrni rimski novčići su vrlo vrijedni. Takođe srebrni rimski novac iz 1, 2. i 3. vijeka je isto vrlo vrijedan. Imamo jedan zlatnik vezan za Konstantina za koji se može dobiti pola miliona, ako ne i cijeli milion, on je jedinstven. Neki novac vrijedi i 10.000 evra po komadu – kaže stručnjak.
Nažalost, Srbija je dosad izgubila dosta istorijskih predmeta. Dešavalo se da na isti način završe u inostranstvu, a kasnije se cijena samo povećava, pa je potrebno pronaći novac za otkup. Stručnjak se prisjetio i situacije koja ga je vrlo uznemirila, jer je u pitanju bila veoma vrijedna ikona, prenosi Telegraf.
– Nađeno je dosta nakita još dok sam bio aktivan službenik i predstavljao našu državu kroz Narodni muzej. Tada sam patio jer je pronađena naša srednjovijekovna ikona, mislim iz Velike Hoče, prodavala se za 15.000 funti po početnoj cijeni. Mnogo je posla kada naš predmet izađe iz zemlje, mora da se napne cijela država da bi se prikupila sredstva i da bi došao kod nas. Ako se ne pojavi u katalogu da se nudi niko ni ne zna da li je nešto pronađeno i on prolazi putevima u sijenci, poslije mu se izgubi trag – priča on.
Kusovac zaključuje da je jedino rješenje da se fond za kulturu poveća, a trebalo bi uspostaviti i neki cjenovnik koji je sličan onom na licitacijama kako ni pronalazači uopšte imali volju da predmete ponude Narodnom muzeju. Kako dodaje, “dotad će nam sve biti Malta”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu