Uskrs kod katolika i pravoslavaca pada u različito vrijeme, jer je Uskrs pokretan praznik.
Kod katolika se za datum uzima prva nedjelja poslije punog mjeseca koji pada na dan proljećne ravnodnevice i praznuje se u periodu od 22. marta do 25. aprila svake godine.
Za razliku od pravoslavaca, kod katolika je zastupljenije proslavljanje Uskrsa prvenstveno kao simbola dolaska proljeća. Ovo godišnje doba na svojevrstan način nosi simboliku novih nadanja i stvaranja. Vaskršnji običaji u katoličanstvu počinju već tzv. Pepelnicom, odnosno na početku posta. Post zapravo povezuje simbolično zimu i proljeće.
Nedelju dana prije Uskrsa obilježava se Cvjetna nedelja, kada je Isus Hrist ušao sa svojim učenicima u Nazaret, a narod ga je pozdravljao palminim i maslinovim grančicama. U okviru Velike nedjelje hrišćani se na Veliki četvrtak podsjećaju Isusove posljednje večere, njegovog zarobljavanja na Maslinovoj gori i početka mučenja, piše Stil.
Veliki četvrtak se još zove i „zeleni četvrtak“ pošto vjernici, u nadi za dobar rod i zbog posta, spremaju za ručak nešto zeleno, uobičajeno spanać.
Veliki petak je dan Isusovog razapinjanja na krst, dan žalosti. Na taj dan se strogo posti, samo se tri puta jede, a samo jednom do sitosti. U crkvama oltar je bez svijećnjaka, cvijeća, unosi se krst prekriven bijelim čaršavom koji se zatim skida, što simbolizuje Isusovo lišavanje odjeće prije razapinjanja na krst. Vjernici se u crkvi okupljaju u tišini. Dolaze u crkvu kako bi razmišljali o Isusovoj žrtvi, a preko obreda dožive liturgiju riječi, klanjaju krstu i pričešćuju. U toku mise obavezno se čita ili pjeva Pasija, zabeleška svetog Jovana o stradanju Isusa.
Narod je smatrao da donosi nesreću ako se na Veliki petak obavljaju poslovi sa životinjama i radi na njivi, nije se palila vatra niti se tkalo, a vjerovalo se da taj koji se okupa prije zore neće biti bolestan. Na taj dan domaćice po tradiciji farbaju jaja u crveno – boju ljubavi prema Isusu ali i u razne druge, šarene boje.
Velika subota podsjeća na dan kada je Isusovo tijelo ležalo u grobu i po evangeliumu će vaskrsnuti u zoru na vaskršnju nedelju. U crkvama se pali vatra, jer je vatra simbol Isusa i nade, najavljuje Isusovo vasksnuće i naše spasenje od grijehova. Tradicija posvećenja upaljene vatre se razvila u obred. Vjernici pale svoje svijeće sa tog plamena. Taj dan se završava i uskršnji post, za večeru je već dozvoljeno da se služi šunka i barena jaja.
Na Uskršnju nedelju vjernici praznuju Isusovo Vaskrsnuće. Na prepodnevnu misu se nose prekrivene korpe sa šunkom, jajima, jagnjetina, kolač, vino kako bi se osvešteno pojelo pri prazničnoj trpezi. Ni taj dan se nije radilo, kuvalo, čistilo, niti su se životinje uprezale.
Uskršnji ponedeljak je dan kada momci po običaju idu od vrata do vrata i pesmicama, recitacijom pozdravljaju djevojke, a zatim ih na njihovu dozvolu poprskaju, poliju vodom. Vjeruje se da voda ima moć obnove i očišćenja. Djevojke im zauzvrat poklanjaju ofarbana jaja. Za polivanje se po selima i dalje tradicionalno koristi voda sa bunara, dok se po gradovima više koriste mirisne toaletne vode. Ovaj običaj se vezuje za događaj kada su žene Jerusalima obavještavale narod o Isusovom vaskrsnuću, a vojnici supokušavali da ih ućutkaju polivajući ih vodom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu