Rekao je ovo njegovo Preosveštenstvo, episkop šabački Jerotej.
– Upravo u tom najautentičnijem stavu o promjeni, spasavanju i upoznavanju samoga sebe, mi popravljajući sebe, u stvari utičemo i na druge i ako toga često ni sami nismo ni svjesni, da te naše odluke imaju takve posledice – reklo je episkop šabački Jerotej.
Vladika Jerotej odgovorio je na pitanje koje Božje zapovijesti današnji čovjek najčešće krši:
– Ako bismo govorili o problemima današnjeg čovjeka, najveći problem je sa prve dvije Božje zapovijesti; prva je Ljubi gospoda Boga svoga i druga Poštuj oca svoga, mater svoju, roditelje svoje.“
Danas vidimo da postoji velika kriza autoriteta, istakao je vladika Jerotej, a naše je društvo tradicionalno i crkveno.
– To tako već vijekovima traje i mi smo u svojoj tradiciji imali jednu vrstu patrijarhalne kulture u onom najpozitivnijem smislu, onih najljepših vrijednosti i poštovanja – rekao je episkop šabački Jerotej.
Otac i majka su slika božanske ljubavi
Poštujući i ispunjavajući prvu Božiju zapovijest mi poštujemo i drugu prema roditeljima, objašnjavao je episkop šabački Jerotej, jer otac i majka u porodici su slika te božanske ljubavi, tog odnosa:
– Mi upravo zato što smo hrišćani, što vjerujemo u Svetu Trojicu zato i poštujemo roditelje na taj način. Zato su nam roditelji autoriteti. Jer ako uklonimo prvu zapovijest onda na neki način počinjemo da rušimo drugu zapovijest i onda sami roditelji gube tu duhovnu dimenziju autoriteta.“
Istaknao je episkop šabački Jerotej koliko je važna porodica.
– Smatram da je u današnje vrijeme veoma bitno da se borimo za porodicu, da se borimo za autoritet i poštovanje autoriteta jer to drži društvo uspravnim i stabilnim a to je nemoguće bez crkve, bez razumijevanja i ispunjavanja prve Božije zapovijesti – rekao je vladika Jerotej.
Učimo da volimo druge
– Što se više čovjek trudi da bude smireniji i sluša druge, a na taj način se uči da voli druge, jer je to jedini put kako možemo drugoga da upoznamo i zavolimo. Jer ako samo o sebi pričamo nikada nećemo moći druge da saslušamo. Na neki način utišamo taj glas u sebi i počinjemo druge da slušamo i onda počinjemo da razumjevamo stvari, da razumjevamo ljude, da volimo ljude i naš život zaista postaje raj. Zato što u manastiru smo bezbrižni, ne postoji bezbrižniji život od života u manastiru, ali ako je čovjek spreman da ne živi po svome.
Odgovorio je i na pitanje da li su isposnički monaški način života zapravo, odricanja i molitve, žrtva ljubavi za čovječanstvo i čovjeka:
– Monasi su ljudi koji su posvećeni vjeri, a kada je neko posvećen, odvojen je od ostalih i posvećen je nečemu, u ovom slučaju, najradikalnijem jevanđeljskom životu u crkvi. Nije to samo naša odluka, to je prinos našeg naroda Bogu, piše Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu