Ponašanje u crkvi treba da izgleda ovako:
– ulazak u hram treba biti tih, lagan i sa dubokim strahopoštovanjem. Kada se dođe na crkvena vrata, malo se zastane, prekrsti se i lagano pokloni prema hramu. Zatim se kupi svijeća, odlazi se do mjesta gdje se pale svijeće. Svijeća se cjeliva i namjeni se zašto se pali. Svijeće za zdravlje pale se u gornjem dijelu svećnjaka ili palionice, a za pokoj duša u donjem dijelu. Kada se svijeće zapale, tiho se odlazi i cjeliva ikona koja je u centralnom dijelu hrama. Stane se pred ikonu, dva puta se prekrsti, pokloni, zatim cjeliva ikona i još jednom se prekrsti i pokloni. Na bogosluženju, muškarci obično stoje na desnoj, a žene na lijevoj strani lađe hrama. Na tom mjestu se stoji mirno, bez okretanja, šetanja ili razgovora sa nekim ko stoji u blizini. Ako se osjeti umor prilikom bogosluženja, najbolje je ili izaći iz hrama ili pojačati molitvu da se zamor savlada. Ruke stoje prekrštene na grudima ili spuštene niz tijelo. Takođe, pazi se na sveštenikove radnje, pa se treba prekrstiti svaki put kada se sveštenik prekrsti ili kada se u molitvi spomene ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Krsti se, uz blag naklon i kada sveštenik kadi.
Za vrijeme čitanja Jevanđelja, Vhoda i propovedi, gdje se ko zatekao tu stoji dok se ta radnja ne završi.Prilikom izlaska iz hrama, opet se cjeliva ikona, izađe se na vrata hrama, tiho i nečujno, ponovo se okrene prema unutrašnjosti hrama i smjerno se prekrsti i pokloni, prenosi Stil.
Zatim se odlazi na neko slobodno mjesto u hramu.
Odijevanje
Muškarci u hram ulaze gologlavi, a žene glave pokrivene pokrivene maramom. Neprikladno je u hram dolaziti u farmerkama, papučama, majicama, šorcevima, kratkim suknjama, golih ruku i slično.
Nafora
Nafora je hljeb koje se vjernicima dijeli na kraju svijete liturgije. Nafora se uzima na sledeći način: polako u redu, prilazi se svešteniku koji deli naforu. Kada se dođe na red, prvo se prekrsti, a zatim na dlan lijeve ruke prekrsti se desni dlan i priđe se svešteniku, koji stavlja kockicu nafore. Onda se svešteniku cjeliva ruka, nafora se uzima u usta i pojede, nakon čega se izlazi iz crkve.
Sveštena lica
Sveštenik se pozdravlja pri susretu: “Pomozi Bog oče, blagoslovite!” Svešteniku se cjeliva ruka bez obzira na godine sveštenika i onoga koji cjeliva. Sveštenik se u razgovoru oslovljava sa “oče”, recimo “oče Marko”, ili ako je prota, može “oče proto”.
Vladika se oslovljava riječima: “Vaše Preosveštenstvo”, ili “Preosvećeni Vladiko”, ili ako je neformalni razgovor samo “Preosvećeni”. Patrijarh se oslovljava sa: “Vaša Svetosti”, ili “Svjatjejši Vladiko” ili samo: “Svjatjejši”.
Monahinje se oslovljavaju sa “sestro”, a igumanija sa “mati”. Od ženskog monaštva se ne traži blagoslov i ne ljubi se ruka. Monaška lica se takođe oslovljavaju sa “oče”. Mlađima se kaže “oče” i njegovo ime, a starešini manastira se može reći “oče igumane” ili “oče arhimandrite”. Iskušenici se oslovljavaju sa “brate”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu