Sada bismo, uvjeravaju nas, trebali odahnuti, jer relaksacija mjera može značiti samo da je najgore ostalo iza nas. Brojke, međutim, kažu da nije baš tako.
Stanje u Republici Srpskoj, prema smrtnosti, danas je gore nego u Brazilu, latinoameričkoj zemlji označenoj kao novo žarište. Kod nas je, naime, stopa smrtnosti 7,5 odsto, a u Brazilu, kao i u svjetskim razmjerama, trenutno 6,4 odsto!
Čak i SAD, u kojoj se građani, očinski savjetovani od svog predsjednika, “liječe” ispijanjem dezinfikacionih sredstava ili, preventivno, lijeka protiv malarije, koji može izazvati jedino štetu po zdravlje, bilježi manju smrtnost od 5,95 odsto!
Približno isti postotak (5,58) imaju i “ljuti neprijatelji” Sjedinjenih Država – Kinezi, dok su Kanađani suočeni sa gotovo identičnim poražavajućim rezultatima kao i mi (7,58%).
O “lošijem” dijelu BiH, Federaciji, da i ne govorimo, jer njihovih 3,65 odsto djeluje nestvarno.
Iznad nas su Belgija (16,3%), Francuska (15,5%), Velika Britanija (14,3%), Italija (14,2%), Švedska (12%), Meksiko (10,9%), Španija (10,2%)…
Kakva je Srpska u odnosu na zemlje bivše Jugoslavije? Ne morate dva puta da pogađate; na visokom prvom mjestu! U leđa nam gledaju Slovenija (7,2%), Sjeverna Makedonija (5,8%), Hrvatska (4,4%), Crna Gora (2,8%) i Srbija (2,14%).
Na koji način smo došli do rezultata koje vladajuća oligarhija krsti uspješnim? Odgovor je veoma kratak i nema baš nikakve veze s primjenjenom metodologijom dijagnostikovanja. Sve slabosti društvenog i sistema vrijednosti uspostavljanog godinama prije korone sada su se materijalizovale na najgori mogući način – gubitkom ljudskih života.
Lutanja u proceduri dovela su do toga da zdrave guraju među bolesne, i obrnuto, da se u početku gastarbajteri slobodno šetaju jer se na telefone dežurnih službi niko ne javlja, da ministarka prosvjete daje dijametralno suprotne podatke od Republičkog pedagoškog zavoda u vezi načina provjere znanja učenika ili da su crkve širom otvorene za vjernike dok je na snazi zabrana kretanja.
Istu praksu “obezglavljene kokoši”, koja skače po dvorištu dok krv prska na sve strane, vidimo i danas kada su jedan dan rukavice obavezne, a već sutradan ne, kada građane kažnjavaju dok sjede na klupi, kada nam ne dozvoljavaju sportska takmičenja a bundesligaški fudbaleri se već uveliko, bez problema, “ponašaju rizično”, ali vrhunac apsurdnosti je što se, u vrijeme preporučene distance i neodržavanja nastavnog procesa, populistički dozvoljavaju maturske proslave. Date preporuke za sportiste i maturante su u potpunoj koliziji jedna s drugom i šalju, u najmanju ruku, zbunjujuće signale.
S druge strane, nema veze s procedurom to što političari učestvuju na korona žurkama i za to ne bivaju kažnjeni ili što “obični” građani nisu besplatno dobili nijednu od više stotina hiljada maski pristiglih kao humanitarna pomoć.
A i zašto bi se dobro uhodana varijanta mijenjala, kada smo i prije korone vidjeli kako se kriminalci sprdaju sa sudijama, ministar šamara poslanika, policija ne može da uhvati ubice i pored nađenih otisaka prstiju, direktori odlaze na bolja mjesta nakon što, za potrebe partije, preduzeće izmuzu kao simentalku sa dva vimena, milioni odlaze na tenderima specijalno osmišljenim za “privrednike” koji su, priključenjem na budžetsku sisu, naprasno postali uspješni…
Uvođenje vanrednog stanja i izvođenje “dugih cijevi” na ulice, što danas neki ocjenjuju demokratskim činom (!?), trebalo je vjerovatno poslužiti kao upozorenje građanima koliko je situacija ozbiljna. Kako se ni to nije pokazalo kao efikasno rješenje i kada su se počeli gomilati mrtvi kao nikada prije, između 6. i 15. maja, počelo se upirati prstom u građane, jer su, eto, nedisciplinovani i neposlušni, a istovremeno pripremati teren za ukidanje vanrednog stanja i “relaksaciju” mjera!
Za sve vrijeme “držanja situacije pod kontrolom” primjetno je bilo da je vanredna situacija, uz tiha poskupljenja, iskorištena za dodatnu političku promociju. Kako drugačije objasniti podatak da u Srbiji s građanima, u vezi korone, komuniciraju isključivo stručnjaci (epidemiolozi, virusolozi, infektolozi i pulmolozi), uz povremeno pojavljivanje predsjednika Aleksandra Vučića, dok su se nama, osim epidemiologa Alena Šeranića (srećna okolnost da je i ministar), obraćali uglavnom profesionalni političari. Trpali su se svakodnevno pred kamere ministri, koalicione ćate i (grado)načelnici, a struku smo mogli vidjeti na “kapaljku”, i to samo da se ponizno zahvale ovome ili onome što su, eto, njihovom milošću dobili nešto što im pripada po opisu posla i što su morali imati i prije nesrećne pandemije.
U svoj toj nesreći pozitivnim se mogu ocijeniti prateće pojave. Prva je nastava na daljinu, koja bi nas trebala ohrabriti da brže i sveobuhvatnije počnemo koristiti napredne tehnologije, pri čemu ne mislim samo na oživljavanje famozne e-uprave.
Gužve pred bankama morale bi natjerati građane da se zamisle nad većim korištenjem elektronskog plaćanja i polako zaborave na gotovinu, a trgovce da uvedu mogućnost onlajn kupovine. Građani bi u oba slučaja uštedili mnogo vremena, koje bi mogli iskoristiti za druženje s porodicom… ili zadovoljavanje naraslih apetita svojih poslodavaca.
Društveni fenomen kupovanja zaliha javlja se u svim kriznim situacijama i on je na našem prostoru efikasno prekinut, na veliku žalost proizvođača toalet papira. Zasluge, ipak, ne pripadaju “zaključku o ograničenju kupovine pojedinih proizvoda”, već mnogo banajlijoj stvari – manjku novca u novčanicima građana Srpske. Nema te administrativne odluke koja bi spriječila višečlanu porodicu da pokrene sve svoje ljudske resurse kako bi nabavila veće količine brašna, ulja, šećera i soli od dozvoljenih. Samo da ima para.
Neumoljiva istina je, dakle, da Srpska bilježi veću stopu smrtnosti u odnosu na svjetski prosjek i to je dovoljno da se zaključi kako mjere koje smo kusali zadnja dva mjeseca nisu dale bog zna kakve rezultate.
Bilo je suviše promašaja da bi se sve pripisalo slučajnosti. Samo oni koji su izgubili dodir sa stvarnošću mogu izričito da tvrde kako nije bilo nijedne greške. U pitanju je druga vrsta pandemije, koja nas okružuje i kroji nam živote.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu