Neka od tih predviđanja su bila toliko precizna da dovode u pitanje naše razumijevanje slučajnosti, nudeći pogled na budućnost sa zapanjujućom tačnošću.
Viđenje budućnosti predstavlja vječitu želju i san pojedinaca, ali rijetki su oni koji su to zaista i uspjeli. Povijest čovječanstva poznaje osobe koje su u tome manje ili više uspijevale. Znamo da je Pitija je bila zaštitnica proroka i pjesnika, kao što znamo da navedemo imena Noje, Mojsije, Nostradamus, Tarabići, Baba Vanga, Čumak, Geršman…
Međutim, kako je moguće da su fikcija, spekulacije ili nejasna upozorenja tako blisko povezani sa nekim stvarnim događajima? Da li su ti pogledi na budućnost skriveni u obrascima koje ne prepoznajemo, ili je sve to slučajnost? Čudne pojave dokazuju nepobitnu istinu da ima mnogo toga o vremenu i sudbini što izmiče našem razumijevanju.
Kroz proročanstva vidovnjaka ili literaturu i filmove, poklapanje nekih predviđanja sa stvarnim događajima otvara dilemu o prirodi predviđanja i slučajnosti. Evo tri od najnevjerovatnijih slučajeva u kojima su apsurdna proročanstva oživjela na način na koji niko živ (osim autora) nije mogao da predvidi.
Roman o potonuću Titanika. Novela “Uzaludnost”, ili “Olupina Titana”, objavljena 1898. godine, donijela je priču o luksuznom parobrodu Titanu, nepotopivom, masivnom i ponosu najnovije tehnologije. Na svom prvom putovanju udario je u santu leda u sjevernom Atlantiku. Zbog premalo čamaca za spasavanje, većina putnika je izgubila živote.
Četrnaest godina kasnije, aprila 1912, stvarnost se odvijala na gotovo identičan način. Istu sudbinu doživio je i Titanik, slavljen kao inženjersko čudo. Oba broda su bila skoro iste veličine, i plovila sličnom brzinom kada se dogodila katastrofa. I jednom i drugom su nedostajali čamci za spasavanje, što je zapečatilo sudbinu mnogih na brodu.
Tačnost romana prkosi jednostavnom objašnjenju. Iako su to možda bile spekulacije zasnovane na pomorskim trendovima, skoro savršeno usklađivanje detalja dovodi u pitanje granice slučajnosti. Činilo se da je beletristično djelo, napisano godinama prije katastrofe, dočaralo samu tragediju koja će se jednog dana dogoditi u ledenim atlantskim vodama.
Forster predviđa Internet. „Mašina se zaustavlja“ Edvarda Morgana Forstera predstavlja svijet u kome ljudi žive u izolovanim “mahunama”, u potpunosti se oslanjajući na ogroman sistem koji kontroliše komunikaciju, znanje i njihov opstanak.
Knjiga napisana 1909. godine, kada su čak i obični telefoni bili novina, opisuje globalnu mrežu nevjerovatno sličnu Internetu. Interakcije licem u lice su zastarjele, a video ekrani služe kao jedina veza između pojedinaca. Tako precizno predviđanje djeluje gotovo nemoguće. Ideja društva zarobljenog u egzistenciji vođenoj mašinama bila je drska fikcija, ali se odvijala kao stvarnost. Danas se naši životi vrte oko digitalnih prostora gdje se poruke zamjenjuju glasovima, a ekrani diktiraju ljudsku vezu.
Forsterov svijet je izgrađen da izdržava ljude, ali su oni postali zarobljenici sopstvene kreacije. Vijek kasnije, piščeva vizija je stvarnost svakodnevnog života, bilo da se radi o beskrajnim digitalnim interakcijama ili svijetu u kome tehnologija sve više diktira ritam postojanja.
„Usamljeni naoružani ljudi“ koji predviđaju tragediju. U martu 2001. godine, samo šest mjeseci prije napada na njujorški Svjetski trgovinski centar, dogodila se bizarna koincidencija prilikom promocije TV serije „Usamljeni naoružani ljudi“. Naime, pilot epizoda te serije bila je usredsređena na vladinu zavjeru da otme avion i sruši ga na Svjetski trgovinski centar, sa ciljem da opravda rat.
Iako je izmišljen, koncept upotrebe aviona kao oružja nije bio sasvim nemoguć u krugovima obavještajnih službi. Vrijeme emitovanja ove epizode - posebno samo pola godine prije tragedije – kasnije će podstaći razne spekulacije. Iako je ishod epizode uključivao sprečavanje planirane katastrofe, događaji u stvarnom svijetu su se odvijali šokantno slično.
Zabrinjavajuće je kako je ovo malo vjerovatno predviđanje odražavalo tragediju koja će se odviti 11. septembra 2001, izazivajući teorije zavjere i dajući emisiji jezivo mjesto u istoriji televizije. To zastrašujuće preklapanje fikcije i stvarnosti jedan je od najneobičnijih momenata televizije: jezivi sudar između umjetnosti i katastrofe iz stvarnog života zauvijek je urezan u umove onih koji su toj katastrofi bili svjedoci.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu