Čerčilova snaja i povjerljiva osoba, Pamela Hariman, smatra se „najvećom kurtizanom svog doba“. Decenijama nakon smrti ostaje dilema; pametna igračica moći ili „bestidna“ lakodajka.
Biografija „Kraljotvorac: Zapanjujući život Pamele Hariman pun moći, zavodljivosti i intriga“, koju je Sonja Pernel nedavno objavila u izdavačkoj kući Penguin Random House, istražuje uticaj koji je ta gospođa imala tokom svog burnog života. Neki knjigu čitaju kao priznanje uticajnog života proživljenog smjelo, mudro i ambiciozno u Britaniji, po Evropi i SAD. Drugi je smatraju neopravdanim hvalospjevom žene koja je koristila seks da bi se “unaprijedila” i čiji je politički uticaj precijenjen.
Imala je šest imena: Pamela Beril Digbi Čerčil, Hejvard Hariman! Britanska aristokratkinja koja je na kraju postala vašingtonska igračica moći i ambasadorka SAD u Francuskoj, dotakavši mnoge poznate živote u politici i kulturi 20. vijeka.

Odrasla je u engleskom selu i živjela u eri kada se od žena očekivalo da ugađaju muškarcima. Što je i činila, mnogo puta sa mnogo muškaraca. Trojica od njih bili su njeni stariji muževi, mada mnogo više njih nije. Da bi dobila ono što je željela, primjenjivala je svoje ženske trikove poput gejše. Rezultat: postala je jedna od najmoćnijih žena 20. vijeka.
Rođena je kao Pamela Digbi u Dorsetu, u Engleskoj, 1920. godine. Njen otac je bio seoski baron, a ona je odgajana u privilegovanom položaju. Kao cura, bila je jednostavna i punačka. Odmah je zavoljela starije muškarce, sklonost koju je zadržala do kraja života. Uvijek je gajila velike ambicije i željela život pun avantura daleko od svog ruralnog doma. Bila je društvena i koketna. Sa 19 godina udala za Rendolfa Čerčila, sina najčuvenijeg engleskog političara.
Vinston Čerčil ju je prihvatio nadajući se da će Rendolfu roditi sina prije nego što bude poslat da se bori u Drugom svjetskom ratu. Rendolf je, međutim, bio gadan pijanica i užasan kockar. Njihov brak je od početka bio u ruševinama. Oktobra 1940. Pamela je rodila sina koji je takođe dobio ime Vinston Čerčil. Time što je rodila nasljednika smatrala je da se njena obaveza prema Čerčilovima zaokružena. Od tada, nikada nije bila neka majka.
Kada je imala samo 20 godina, njen tast Vinston Čerčil angažovao ju je kao „svoje najvoljnije i najposvećenije tajno oružje“. Tokom Drugog svjetskog rata ugostila je, večerala i zavodila važne Amerikance, pridobijajući ih za britansku stvar protiv nacista. Prvo je upoznala Averela Harimana, američkog izaslanika u Velikoj Britaniji. Bio je zgodan, oženjen i skoro 30 godina stariji od nje. Ali nije bio jedini muškarac koga je “krevetirala”. Zbog svojih seksualnih podviga postaje poznata kao „najveća kurtizana svog doba“. Tokom tog rata u Londonu „seks je visio u vazduhu poput magle“. Spisak njenih ljubavnika uključivao je Edvarda R. Maroua, voditelja CBS-a, general-majora Freda Andersona, komandanta američkih bombardera, pukovnika Džoka Vitnija, obavještajnog oficira u OSS-u, i Marouovog šefa CBS-a Bila Pejlija, koji je bio u štabu generala Dvajta Ajzenhauera.
Bilo je i milionera, arapskih prinčeva…Muškarci su je obasipali poklonima. Ona je zauzvrat jačala njihov ego ne stideći da ih zadovolji u krevetu. Ipak, Pamela je ostala sa Randolfom Čerčilom. Njene afere bile su javne tajne. Onda se rat završio, a samim tim i njihov brak.
Razvedena Pamela se seli u Pariz i postaje dio kosmopolitskog društva, imajući afere sa nizom bogatih muškaraca, uključujući princa Alija Kana, Đanija Anjelija, grčkog brodarskog tajkuna i barona de Rotšilda, francuskog bankara… Ovi ljubavnici su finansirali njen luksuzni način života, ali niko joj nije stavljao prsten na prst. Snašla se kasnije u Njujorku, gdje se udala za Lilanda Hejvorda, uspješnog brodvejskog producenta mjuzikla „Zvuk muzike“ i „Južni Pacifik“. Bio je 18 godina stariji od nje. Kada je umro, 1971. godine, Pamela je postala udovica.
Jednog dana nakon Lilandove komemoracije bestidno je potražila starog romantičara – Averela Harimana. U to vrijeme ona je imala 51, a on 79 godina. Ubrzo nakon toga su se vjenčali. On je bio njen posljednji muž. Od tada je nosila njegovo prezime. Zahvaljujući Avereloj vezi sa politikom postala je zvijezda američke Demokratske stranke. Sa njegovim dubokim džepom i svojim osvjedočenim vještinama, postaju politički moćnici.
Kasnije se njen uticaj proširio, jer je komunicirala sa javnim ličnostima, uključujući Džeki Kenedi, Bila Klintona, Nelsona Mandelu i Trumana Kapotea – koji ju je na kraju satirično predstavio u svojim djelima, zajedno sa drugim „labudovima“. Averel Hariman je umro 1986. godine. Uprkos brojnim porodičnim sporovima, naslijedila je njegovo bogatstvo i postala multimilionerka.
Nakon što mu je pomogla da postane predsjednik, Bil Klinton ju je imenovao za ambasadorku SAD u Francuskoj. Ona se potpuno posvetila svojoj novoj ulozi. Četiri godine kasnije, 1996, dok je plivala u pariskom hotelu Ritz, umrla je od moždanog krvarenja. Imala je 76 godina.
Njena smrt je dočekana suzama, ali i podsmjesima – uključujući i od njenog sina Vinstona Čerčila. On ju je osudio zbog „bluda“ tokom njegovog djetinjstva. Neki su je nazivali bestidnom kopačicom zlata. Drugi su je nazvali posljednjom kurtizanom. Pamela Hariman rijetko je marila šta ko misli o njoj. Ugađajući muškarcima u svom životu – ili možda manipulišući njima – ambiciozna djevojka sa sela dobila je skoro sve što je ikada željela.
Knjiga se završava citatom: „I dalje je važi stari kliše: ako žensko spava sa mnogo ljudi, onda je kučka, ali ako ste muškarac, onda ste pastuv“.
Zar bi tako trebalo da sudite o ženi iz druge ere?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu