Biljanu se upustila u poduhvat da izveze slovo po slovo Miroslavljevog jevanđelja. Tada je rekla da joj je za to potrebno 13 godina rada. Tri godine kasnije, ekipa RTS ponovo ju je posjetila, a umjesto početnih stranica bliži se tridesetoj.
Ujutru kada se probudim, meni to već stoji na stolu i ja odmah krećem da radim. Onda dolaze kućni poslovi koji treba da se obave i u popodnevnim satima kada se sve smiri, kada je sve pospremljeno po kući i kada sam ja apsolutno rasterećena od svih drugih obaveza, ja nastavljam da radim do duboko u noć – objašnjava restauratorka narodnih nošnji i umjetnica Biljana Ećimović Barkuzu.
Samo za prvu stranicu knjige iz 12. vijeka bilo joj je potrebno oko 300 sati. Vremenom se uvježbala pa posao ide brže, ali uprkos tome ne može da izveze više od dvije stranice mjesečno.
– Problem je jedino jer su ta slova crna, što je to tamno i što apsolutno traži dnevnu svjetlost – kaže Biljana.
Najznačajniju ćiriličnu knjigu i dalje veze sama. Pomoć ne prihvata jer bi se, kako kaže, stil veza razlikovao.
– Tu ne smije mnogo da se odstupa, tekst mora da bude adekvatan i identičan onome u Miroslavljevom jevanđelju – navodi restauratorka.
Biljana je i ekspert Uneskovog tima za restauraciju narodnih nošnji, piše kaligrafiju, a veze od djetinjstva. Sva ova znanja pomogla su joj u izradi Miroslavljevog jevanđelja.
– Sad sam već vidjela način kako da držim đerđef, da li da slova držim uspravno ili horizontalno, tako da sam već navikla na neki tempo i na neki položaj i ide, ide jako lijepo – ističe Biljana.
Niko se do sada nije upustio u avanturu da izveze Miroslavljevo jevanđelje. Na pitanje da li je demotiviše to što zna da je čeka još 10 godina rada, ima spreman odgovor.
– Ne, ne, apsolutno me ne demotiviše ništa da to treba godinama raditi, čak mi daje snagu i volju i želju da završim, jer ako bih ja otišla sa ovog svijeta, ja ne znam ko bi ovo završio – kaže ova beogradska umjetnica.
Hilandar je svojevremeno Obrenovićima poklonio original Miroslavljevog jevanđelja, koje se danas nalazi u Narodnom muzeju. Želja joj je da izvezenu knjigu vrati na Svetu goru.
– Čak sam prije dva ljeta otišla do Uranopolisa da vidim taj brodić u koji žene mogu da uđu i priđu najbliže Svetoj gori. Jednostavno vidjela sam tu i zamislila kako će moje jevanđelje jednog dana biti predato nekom od monaha – kaže Biljana.
Vez jevanđelja je, kaže, trka sa vremenom. Ali vjeruje da će uspjeti u svojoj penzionerskoj misiji i da će je zdravlje poslužiti da izveze 362 strane koliko broji ova knjiga.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu