Svjesni su toga i u domovima za stare, u kojima je ovih dana pravo opsadno stanje. Dom penzionera u Banjaluci već je odavno zatvorio vrata za posjete, ulazak u objekat je strogo zabranjen svima osim stanarima doma i zaposlenima koji brinu o njihovom zdravlju, ishrani, higijeni, udobnosti. Strogo je zabranjen i izlazak stanara izvan prostorija Doma, tako da su oni faktički već odavno u nekoj vrsti karantina, tačnije u “zlatnom kavezu” u kojem imaju sve, ali ga ne smiju napuštati.
Direktorka doma Gordana Lihović kaže da nisu imali mnogo izbora.
Svim silama se borimo da virus ne uđe u ustanovu, jer ako uđe svi naši korisnici biće u ozbiljnoj opasnosti. Zato smo od juče uveli još strožije restrikcije, pa bake i djede ne puštamo ni na zajedničku terasu, osim u malim grupama i pod nadzorom, kako bismo vodili računa da drže distancu – kaže Lihovićeva.
Priznaje da se stari ljudi ponekad kao djeca, pa im je teško objasniti zašto im djeca i unuci ne smiju doći u posjetu i zbog čega njihovi vršnjaci iz okolnih zgrada sjede na klupama i sunčaju se, a oni ne mnogu nikud, ali i zašto viđe ne mogu zvati dostavu pica ili ćevapa.
Juče je zatvoren i domski restoran. Nakon ručka starima je rečeno da će od sada jesti u svojim sobama. Kafić unutar Doma, omiljeno sastajalište stanara, zatovren je još ranije, čim su se pojavili prvi slučajevi korona virusa. Konobari su prekomandovani u servirke: od juče su zaduženi da starima nose obroke u njihove sobe, a kafu, sokove i čajeve na tersu ili u dnevni boravak, gdje u malim grupama, pod budnim okom medicinskog osoblja i socijalne službe, provode slobodno vreme.
Tako se i Anto Mišlicki izborio za svoju kafu na terasi, koju je uz novine pijuckao na proletnjem suncu. Volio bi, veli, da izađe u grad, ali kad ne može, ne može. Biće vremena i za to.
Cvijo Džajić (88) i Milutin Blagojević (81) pernzionersko popodne provode uz domine.
– Dobro nam je, što nam ne bi bilo dobro. Vrijeme lijepo, drugi brinu o svemu, mi samo uživamo. Što ne bismo sjedjeli s mirom ovdje na suncu. Ne treba vući vraga za rep – kaže Cvijo.
A ako vrag ipak dođe po svoje, spreman je plan B – sobe za potpunu izolaciju. Izolacija u trjanju od 14 dana sljedjuje i one koji nisu zaraženi koronom, ali su u dom došli iz bolnice.
Trenutno je obustavljeno primanje novih stanara, ali u upravi kažu da će uskoro otvoriti vrata za nekoliko novih korisnika: bolje je da ljudi narušenog zdravlja i oni sa teškoćama u kretanju budu u ovakvoj ustanovi, nego sam u stanu. Ipak, novi stanari će morati prvo 14 dana u izolaciju, što znači da u tom periodu neće smjeti izlaziti iz svojih soba.
I neprestana dezinfekcija ruku, posuđa, prostorija, posteljine… svih ljudi i svega što se u domu nalazi dio je paketa zvanog “život u domba korone” u Domu penzionera u Banjaluci.
Kako su novčanice mogući izvor zaraze, više neće u prostorimam doma primati gotovinske uplate njihovih srodnika za boravak starih u ovoj ustanovi. Plaćanje će biti organizovano na drugačiji način. Novi izazov je i odlazak starih u banku, kako bi primili svoje penzije. Ili će morati nekom dati punomoć da za njih preuzme novac, ili će biti organizovani strogo kontrolisani odlasci u banku, uz sve mjere dezinfekcije.
Kada je u pitanju zdravstvena zaštita stanara, sve je pod kontrolom. Uz medicinsku službu Doma, u kojoj danonoćno rade medicinske sestre i tehničari, te njegovatelji i njegovateljice, o zdravlju baka i djeda brine i njhov porodični ljekar, omiljeni dr Rade Dujaković. Oficijelno, on po ugovoru u Dom dolazi dva puta nedjeljno, nezvaično dođe kad god ga pozovu. Naravno, s obaveznom maskom na licu, koju nose i svi zaposleni, ali i mnogi stanari Doma.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu