Politika

Petković za SRPSKAINFO: Vitalni interes Srpske trebalo je braniti ODMAH NAKON DEJTONA

Posljednja, posebna sjednica Narodne skupštine RS bila je prva po novom poslovniku. Dok opozicija tvrdi da joj je i zvanično zabranjeno da govori, potpredsjednik parlamenta Milan Petković je zadovoljan, jer kaže da je izostalo sve negativno što smo imali proteklih godina – teške riječi, nepotrebne replike i zloupotrebu poslovnika.

Petković za SRPSKAINFO: Vitalni interes Srpske trebalo je braniti ODMAH NAKON DEJTONA
FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA

U intervjuu za Srpskainfo Petković, koji je i potpredsjednik Ujedinjene Srpske (US), kaže da je sjednica pokazala da „možemo ići u dobrom smjeru, da se možemo držati dnevnog reda i da možemo biti korektni jedni prema drugima“.

Iz opozicije tvrde da su bili totalno ograničeni da govore. Zbog čega?

Dogovor na Kolegijumu NSRS, na kome učestvuju i opozicione stranke, bio je takav da se na ovoj sjednici obraćaju po dva predstavnika svakog poslaničkog kluba zato što se radilo o posebnoj sjednici.

To pravilo neće da važi na svakoj sjednici?

Naravno da neće. Ovo je bila stvar dogovora, a ne poslovnika, kao što je i ranije, po starom poslovniku, bilo dogovora da se obraća samo jedan predstavnik u ime kluba. To što neko ne želi da poštuje odluke svog kluba i stranke, to je problem tih poslanika.

Srpski član Predsjedništva Milorad Dodik pokreće zaštitu vitalnog entitetskog interesa više nego bilo ko prije njega. Njegov veto je bio povod i za prošlu sjednicu. Za jedne je to istinska briga za interese RS, a za druge zloupotreba mehanizma. Kako odrediti granicu?

Dodik je sigurno, prije nego što je pokrenuo ovo pitanje, konsultovao ljude iz struke, koji su rekli da li se potpisivanjem tih spornih sporazuma, memoranduma, prenose nadležnosti na BiH. To nije samo političko, to je i pravno pitanje. Njegovo je bilo da to pokrene i kaže “gospodo narodni poslanici, smatram da se ovim prenosi nadležnost na nivo BiH, a vas ima 83, koji ćete odlučiti da li je to, ili nije”. Glasanje je pokazalo da je bilo opravdano pokretanje pitanja zaštite vitalnog interesa RS u ova tri slučaja. To je dobro, ne samo zbog konkretnog slučaja, nego da se pokaže srpsko jedinstvo, da svi koji misle da mogu nešto oduzeti od RS i prenijeti na nivo BiH znaju da im to neće proći. Trebalo je ovako postupati od potpisivanja dejtonskog Ustava.

FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA
Milan Petković

Ako u NSRS dođe stav Asocijacije „Stvaraoci RS“, u dijelu da im se isplate naknade, kakav ćete stav zauzeti lično i kao stranka?

Lično sam protiv toga. Ti ljudi su u ratnom periodu obavljali važne državne funkcije i hvala im na tome. Ali, isto tako, hvala i svakom borcu, svakom ko je radio nešto što je u tom trenutku bilo njegov posao. Međutim, to što sada traže je kao da je neki radnik prije deset godina kod poslodavca radio besplatno, pa se sjetio da ga tuži. Rok za zaštitu prava iz radnog odnosa je šest mjeseci. Ovo govorim kao pravnik. Prošli su rokovi u kojima jedan radnik, pa bio on i najviši funkcioner, može tražiti svoju platu, pogotovo na način na koji su oni zamislili isplatu te plate, koja je višestruko veća nego današnji prosjek plate.

Možda bi bilo korektno da razgovaramo da ona bude kolika je bila tadašnja prosječna plata u RS, procentualno uvećana onoliko koliko je danas veća plata poslanika od današnje prosječne plate u RS. Ne vidim koji je osnov da neko potražuje današnju platu. Mislim da je to megalomanski, pohlepno. Ti ljudi zaslužuju priznanje, znam da je veliki broj njih odlikovan i nagrađen za zasluge tokom rata. Ali, to treba da bude njihov doprinos Srpskoj. Ako sve naplate, neka vrate sve zasluge koje su imali u ratu. Naravno, odluka US će biti donesena na organima stranke i ja ću je poštovati.

Gdje će US imati svoje kandidate za načelnike na izborima?

Još smo u pregovorima. Sigurno će biti zanimljivo u Zvorniku, gdje postoji u najavi kandidatura našeg kandidata. Takođe, ta mogućnost postoji i u nekim drugim lokalnim zajednicama poput Osmaka, Čajniča. Suština je da ćemo uskoro u svim opštinama u RS ići zajedno sa SNSD kao našim strateškim partnerom, a u onim zajednicama u kojima ne budemo podržavali kandidata SNSD vjerovatno ćemo ići sa svojim kandidatom ili ćemo ići samo sa svojom odborničkom listom.

Da li ćete potpuno ispoštovati zahtjev SNSD da nema koalicija na lokalu s partijama opozicije sa republičkog novoa? Kako uopšte komentarišete takav potez, koji neki nazivaju i ultimatumom?

SNSD je najveća politička stranka i oni mogu da diktiraju uslove. Donekle je i logičan zahtjev, jer nije korektno da na jednoj strani sarađujemo na nivou RS, da imate funkcionere iz lokalne zajednice koji uživaju i rade u Vladi RS, a na lokalnom nivou ne podržavamo se i nismo partneri. Ali, vidjeli ste da je prije nekoliko dana u Čelincu najavljena koalicija DNS s opozicionim partijama, a očito je da će DNS i u nekim drugim lokalnim zajednicama ići sa opozicionim strankama, što je sigurno njihov problem, ili to vide kao svoju šansu. Čak se sve glasnije zagovara da će DNS ići sa svojim kandidatom u Srpcu, koji je dugo bastion SNSD. Biće zanimljivo vidjeti kako će SNSD reagovati.

FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA

Da li su problemi samo između SNSD i DNS, odnosno SP i SPS, ili su narušeni odnosi svih vas u koaliciji?

Mislim da US konstantno ima korektan odnos sa SNSD. Svi koji su željeli da prikažu US kao privjesak SNSD, to se pokazalo netačnim. Pokazalo se da je US ostala jedinstvena, stabilna, nepodijeljena, za razliku od DNS i SP, koje su se raspale na dva dijela i njihovo se članstvo sada bori međusobno ko će preći iz jedne u drugu stranku. Imam osjećaj da se više ne bore za „vanjske“ glasove nego samo za unutrašnje.

Bićete nosilac liste US za Banjaluku. Koja imena ćete još ponuditi?

Istina je, biću nosilac liste. Imaćemo potpuno novih imena, koja do sada nisu bila u političkoj stranci. Doći će kao nestranačke ličnosti ili će se tokom kampanje uključiti u rad i članstvo US. To su mladi ljudi, visokoobrazovani. Sigurno će i građani da budu pozitivno iznenađeni činjenicom da su takvi ljudi odlučili da daju svoj doprinos u politici. Ali, tek poslije 17. avgusta ću govoriti o imenima.

U toku su izmjene i dopune Krivičnog zakonika RS. Šta je novo u odnosu na sadašnji?

Za očekivati je da će biti uvedena kazna doživotnog zatvora za najteža krivična djela, za djela smrti lica u slučaju silovanja, pedofilije i slično. Bila je ranije priča da će biti bez mogućnosti pomilovanja i uslovnog otpusta. Apsolutno sam bio protiv, jer to ne bi bilo u skladu sa stavovima Venecijanske komisije, ni sa praksom Evropskog suda za ljudska prava. Usvojeni Nacrt novog KZ RS ipak dozvoljava mogućnost pomilovanja i uslovnog otpusta i za osobe osuđene i na kaznu doživotnog zatvora.

Drugu izmjenu zagovara stručna javnost i radi se o mogućnosti zamjene kratkotrajnih kazni zatvora za novčanu kaznu. Pokazalo se da su kazne zatvora do godinu dana potpuno besmislene u penološkom smislu, da se ne postiže svrha generalne ni specijalne prevencije. Oni koji budu osuđeni na kratkotrajnu kaznu idu na „seminar kriminaliteta“, jer tamo upoznaju ljude, od kojih su neki osuđeni na višegodišnje kazne zatvora. Po izlasku, nastavljaju da rade za njih ili od njih uče nove modele kriminaliteta. Na drugoj strani, mi te ljude stigmatizujemo boravkom u zatvoru. Presuda preko šest mjeseci zatvora znači automatski ostanak bez posla, što ni na koji način ne doprinosi društvenoj zajednici. Smatramo da se mogućnošću zamjene kazne zatvora do godinu dana za novčanu pomaže budžet RS i rasterećuju kazneno-popravne ustanove. To je bila praksa i u ranijem zakonodavstvu RS, a ona je važeća i sada u FBiH i pred Sudom BiH.

Po kojoj cijeni će se moći otkupiti zatvorska kazna?

Ranije je bilo 100 KM dan, tako da se šest mjeseci zatvora plaćalo 18.000 KM. Da ne bi neko mislio da je to pogodnost samo za bogate, imamo i drugačiju mogućnost, da se godinu dana zatvora može zamijeniti radom za opšte dobro na slobodi. Tako da osuđeni mogu da biraju.

FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA

Šta će za građane da znači usvajanje zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, na čemu se takođe radi?

To je za mene možda veći poduhvat nego izmjena KZ RS, jer se po prvi put u istoriji RS želi regulisati ova oblast, a to nije lako. Praksa Evropskog suda za ljudska prava je pokazala da je razuman rok u parničnim postupcima pet godina, ali u pravu uvijek stoji: „osim u opravdanim slučajevima“. Mi ništa nećemo dobiti ovim zakonom ukoliko ne uredimo neke druge procesne zakone. Primjera radi, prebivalište smo obavezni prijaviti u CIPS, ali niko ne snosi sankciju ako preseli na drugu lokaciju ili otputuje u inostranstvo i ne prijavi svoju novu adresu. Lice koje se dva puta ne zatiče na svojoj adresi, koga poštar s preporučenom poštom ne može da nađe na adresi, mora da snosi sankciju. Najveći problemi u trajanju sudskog popstupka upravo je dostavljanje poziva, zato što ne možemo da pronađemo određene osobe, ne možemo da pronađemo njihovu imovinu.

Odbor za ustavna pitanja NSRS, čiji ste član, razmatrao je nekoliko predmeta koji se nalaze pred Ustavnim sudom BiH. Da li je ijedan od njih naročito bitan za RS?

Da. Odlučivali smo o ustavnosti Zakona o stvarnim pravima RS, u dijelu kojim se dozvoljava brisanje ranijih prava raspolaganja, korištenja ili upravljanja gradskim građevinskim zemljištem u RS, a koje u društvenoj ili državnoj svojini, te knjiženje tog zemljišta na sopstvenike. Šta to znači? Ranije smo kroz upravni postupak mogli skidati odnosno brisati društvenu i državnu svojinu. To je ogromno zemljište u gradovima, pogotovo u Banjaluci. Sad se želi onemogućiti upravo to brisanje društvene svojine, jer Bošnjaci ne žele da se ta imovina knjiži na RS, odnosno nosioce prava, kao što su bili građani RS, nego da se ona knjiži na BiH. Ukoliko bi ta apelacija bila usvojena pred Ustavnim sudom BiH, to bi izazvalo potpunu revoluciju i haos.

Da li je to sličan problem onom koga smo imali sa osporavanjem Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS?

Apsolutno sličan problem. Na ovaj način se direktno krši Dejtonski mirovni sporazum, mijenjaju se površine i krše se osnovna vlasnička prava zagarantovana Evropskom konvencijom. Građanima koji su uživaoci tih nekretnina duže od 20 godina sada neko želi oduzeti pravo na zemljište.

FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA

Kako će izgledati vaša predizborna kampanja budući da su masovna okupljanja zabranjena?

Ova kampanja sigurno neće biti kao što su bile ranije, s velikim tribinama, šatorima i proslavama. Radiće se od vrata do vrata, moramo da sjednemo s ljudima. Mislim da će, pogotovo mlađi političari, kampanje zasnivati na društvenim mrežama.

Upravo na društevnim mrežama često pominjete „političare novog kova“. Na šta mislite?

To su generacije poslijeratnih političara, ljudi koji nisu opterećeni ni komunizmom, ni ratom, nisu radili ni školovali se u tom periodu. Ljudi koji imaju nova znanja, koji su visokoobrazovani, koji su granice prelazili ne samo da bi otišli na more, nego da bi sticali nova znanja i iskustva, koji govore strane jezike i otvoreni su da povedu RS i BiH prema EU, da se zemlja otvori, da privuku nove investitore.

Možete li da pobijedite političare starog kova ili želite da radite zajedno s njima?

Potrebni su nam i političari starog kova, jer politika nije blickrig nego igra na duge staze. Zbog njihovog iskustva, potrebni su nam takvi političari u smislu zakonodavne vlasti ili savjetodavnih funkcija, ali da izvršnu vlast prepustimo mlađim, bržim, obrazovanijim ljudima, koji su spremni da pomjere granice i otvore nove vidike.

Birokratija preglomazna, zdravstveni radnici su borci

Kao neko ko je prebolovao virus korona, kako ocjenjujete reakciju zdravstvenog sistema na tom polju? Šta biste pohvalili, a šta kritikovali?

Želim da pohvalim zdravstvene radnike, koji su istinski borci, koji su se susreli s pandemijom o kojoj ranije nije bilo nikakvih saznanja. Oni su ti koji provode po 16 ili 20 sati na poslu i hvala im za to što se bore za sve nas. Na drugoj strani, smatram da je birokratski aparat preglomazan, da se luta od institucije do institucije. To sam doživio na vlastitoj koži. Ne zna se ko izdaje rješenje o izolaciji, ko kontroliše, ta rješenja dolaze sa zakašnjenjem od pet ili deset dana. Procedure se prečesto mijenjaju, nema jasnog stava i izazivaju frustraciju i nervozu građana.