Rođen sam u Njemačkoj, roditelji su mi porijeklom iz Priboja, imamo kuću u Pribojskoj Banji. Moja sestra, Nenad i ja smo rođeni u Štutgartu, a kada sam imao šest godina, preselili smo se u Priboj. Kada smo završili osnovnu školu sa 14 godina smo se vratili za Njemačku i sa 24 godine Nenad i ja smo došli u Beograd – prisjetio se Jovanović.
Brat blizanac Nenad uvijek mu je bio i ostao najveća podrška u karijeri.
– Zajedno smo sve radili, odrastali, išli u školu, išli na fakultet. Dok nas je mama oblačila, oblačili smo se isto, poslije smo kupovali različite stvari. Što se tiče sporta, uvijek smo nešto probali, ali nikada nismo bili istrajni, samo smo igrali fudbal u kraju, par puta sam išao u teretanu, ali nisam bio uporan – nastavlja Peđa.
Kako kaže, od kada zna za sebe maštao je da svira neki instrument.
– Kada smo bili mali, lupali smo u kante i pravili instrumente od kartonskih kutija. Još sa 3-4 godine su nam roditelji kupovali dječije gitare i harmonike. Uvijek sam volio da slušam zabavnu muziku, a kada smo Nenad i ja počeli da se profesionalno bavimo muzikom zavoleli smo narodne pesme Šabana Šaulića, Cuneta Gojkovića… – govori Jovanović i dodaje:
– Nižu muzičku školu sam završio u Pribojskoj Banji. Nakon toga se vraćamo u Njemačku i nekoliko godina se nismo bavili muzikom, a onda je naš tata insistirao da se vratimo muzici i hvala mu na tome. U Frankfurtu se jednom godišnje organizuje sajam muzičke opreme, na kojem nam je kupio dvije harmonike. Jedan Ivica nas je učio svirati, a kasnije nas je učio naš kolega Saša Nikolić, pa onda pevač Joca Đerić. Kasnije smo nastavili da se školujemo i studirali smo harmoniku kao glavni instrument i klavir kao sporedni na konzervatorijumu u Nemačkoj i, eto, muzika je postala naš život – nastavlja pjevač.
Prve nastupe Peđa i Nenad imali su sa 16 godina, kada su počeli da nastupaju na rođendanima, po restoranima…
“Imao sam ozbiljan problem sa alkoholom”
Otpjevavši više od 100 kavera stekao je veliku popularnost, a otkrio je i „tajnu“ svog promuklog glasa.
– Imao sam operaciju ciste i jedna glasnica mi je oštećena. Fabrički sam promukao i imam promuklu boju glasa. To je možda sreća u nesreći..
– Posebnoj emociji doprinio je i moj boemski život kojeg sam se rešio. Imao sam ozbiljan problem sa alkoholom, koji sam, hvala Bogu, rešio. Godinama nisam imao rešenje za to. Javno govorim o tome. Volio bih da moja jeca, dva sina i kćerka, nikad u životu ne probaju alkohol – iskren je Peđa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu